Iako ga mnogi suvremenici smatraju suviše pojednostavljenim i nedovoljno preciznim, sustav određivanja mundanih astroloških kuća poznat pod nazivom cijeli znakovi ili kuća-znak obilježio je helenistički period i početke zapadne astrologije.

Čisto radi podsjećanja, prema ovom sustavu, I kuća ne počinje uzdižući stupnjem već početkom znaka u kojem on pada, a svaki naredni znak predstavlja sljedeću kuću u nizu. Kao posljedica ovakve podjele stupanj MC-a se neće uvijek naći u X kući- znaku, iako nose istu simboliku, već u IX ili XI pa i “dalje”, što je jedan od prvih razloga suvremene kritike ovog sustava.

Također, ostavlja se prostor nedoumici oko tumačenja značenja i snage planeta koje su u prvom znaku, ali poprilično iznad stupnja Ascendenta, ili ga pak blisko slijede, ali se nalaze u drugom znaku. Ovi “nedostaci” se jednako odražavaju i na opozitne mjesta, pa se zaista stječe dojam da su stari majstori vrlo malo pridavali važnosti kutovima, da li što nisu bili svjesni značaja tih točaka ili naprosto nisu znali za bolje.

No, zavirivanjem malo u astrološku literaturu iz vremena popularnosti ovog sustava, lako se može uvidjeti da bi prethodan zaključak bio pogrešan. Prije svega, ovo nije jedini način podjele mundanih kuća koji možemo naći u zapisima rane helenističke astrologije, odnosno, stari majstori su, vjerojatno svjesni pojedinih nedostataka cijelih znakova, uporedo procjenjivali položaj u odnosu na kutne osi prilikom određivanja snage planeta, mada samo u specifičnim razmatranjima .

Primjerice, Dorotej je nedvosmisleno na samom početku Carmen Astrologicum dao svoje viđenje snage mundanih kuća:

“Napominjemo ono što ću vam reći vezano za superiornost jedne kuće u odnosu na drugu prema snazi. Pa tako, najbolja od svih kuća je Ascendant, zatim MC, potom ona koja slijedi MC, a koja je jedanaesta od Ascendenta, zatim ona u opoziciji sa jedanaestom kućom, a peta od Ascendenta i koja se naziva kućom djece, potom ona u opoziciji s ascendentom koja je znak braka, zatim IC, potom deveta kuća od Ascendenta. Ovih sedam kuća imaju prednost nad onima koje se ne smatraju povoljnim, au koje spadaju: treća od Ascendenta, mada je to kuća radovanja Mjeseca, i druga od Ascendenta, potom osma od Ascendenta koja je znak smrti. Od ovih kuća koje sam vam naveo prva je najsnažnija. Prestale su još dvije kuće koje su najgore od najgorih, a to su šesta i dvanaesta. ”

Mi vrlo dobro znamo da pojam snaga kuće dobiva na smislu onda kada razmatramo planeta koje se u njima nađu, pa bi smo ove “parametre” opravdano mogli prenijeti na njih. Međutim, pred kraj prvog dijela spomenutog dijela, Dorotej uvodi još jednu odrednicu:

“Pogledajte vladara tripliciteta znaka u kome se nalazi vladajuće svjetlo. Ukoliko ga pronaći na mjestu 15 stupnjeva (ili manje) udaljenog od kuta, onda predvidite da će osoba biti vrlo zadovoljna svojom srećom i bogatstvom. Ako na nekom od narednih 15 stupnjeva tada je sreća nešto manja u odnosu na ono što sam prethodno naveo, odnosno, što je bliži stupnju kuta to je ugled i bogatstvo veće. Ukoliko je vladar tripliciteta vladajućeg svjetla između 30 i 45 stupnjeva udeljeno od kuta, tada natus neće biti istaknuta osoba, ali će imati osrednju sreću i bogatstvo. Ako pronađete vladara tripliciteta na bilo kojem stupnju nakon ovog, a prije narednog kuta, tada će natus biti siromašan i bijedan. Također, trebalo bi računati da su stupnjeva izlazećeg znaka jednaki (30 stupnjeva po znaku), ali samo uzdizanje nije jednako jer su neki znakovi krivog, a neki pravog izlaska. I oni krivi se brže uzdižu, pravi sporije, ai vrijeme uzdizanja nije isto u svakoj regiji i podneblju, jer područja u bliža sjeveru zatvaraju široke, a bliža jugu uske kutove. ”

Dakle, gradacija snage planeta vezana je isključivo za udaljenost od stupnja kuta, podijeljena na tri segmenta od po 15 stupnjeva, a “prostor” nakon 45 stupnjeva pa do narednog kuta smatran je slabim. Također, Dorotej upućuje da između Ascendenta i MC-a nije uvijek 90 stupnjeva. Ipak, nema nagovještaja da je on ovo koristio izvan procjene natusovog bogastva i položaja u društvu, što je u to vrijeme, kao i danas, bilo blisko vezano s kvalitetom života.

Kad je riječ o Ptolomeju, iako se na temelju raznih opisa koje srećemo u Tetrabliblosu može zaključiti da je koristio cijele znakove, u III dijelu on spominje malo drugačiju perspektivu:

“Prije svega, potrebno je utvrditi mjesta na kojima je neophodno da bude planeta da bi preuzela ulogu davatelja života. Tu spadaju: dvanaesti dio zodijaka koji okružuje horoskop, a koji obuhvaća 5 stupnjeva iznad aktualnog horizonta i preostalih 25 stupnjeva koji ga slijede; dio koji je u desnom sekstilu prema ovih trideset stupnjeva, nazvan Kućom Dobrog Duha; dio koji je u kvadratu, što je sredini neba; dio u trigonu, nazvan Kućom Boga; i na kraju dio koji je u oporbi, odnosno Zapad. Među njima, prema dominatnoj snazi, prvenstvo imaju stupnjeva oko sredine neba, potom oni koji se nalaze istočno, onda oni koji slijede sredinu neba, zatim oni na zapadu, i na kraju oni u znaku koji se uzdiže prije sredine neba. Cjelokupan prostor ispod zemlje se zanemaruje, što je razumljivo kada se ova vrsta dominacije razmatra, izuzev onih stupnja koji zajedno s ascendentom izlaze na svjetlost dana. Od dijelova iznad zemlje nije prikladno razmatrati znak koji nije povezan s ascendentom, niti onaj koji se uzdiže prije njega, nazvan Kućom Zlog Duha, jer on oštećuje isijavanje od zvijezda prema zemlji i padajući je, a gusto, maglovito isparenje zemljine vlage stvara takvu zamućenost i , takoreći, tamu, pa se zvijezde ne pojavljuju u svojim istinskim bojama ni veličinama. ”

Vezano za ovaj odjeljak prevoditelji i astrološki teoretičari imaju donekle različita tumačenja. Jedni vjeruju da je pravilo “5 stupnjeva prije i 25 stupnjeva poslije” važilo samo za Ascendant, a da su ostali stupnjeva pogodni za nuditelja života (AFET, Hajleg) morali biti iu odgovarajućem znaku, odnosno da je riječ o kombinaciji sustava cijelih znakova s dodatnim uvjetima koji ističu snagu pojedinih dijelova zodijaka.

Drugi, pak, smatraju da je Ptolomej ovdje koristio nešto malo izmijenjen sustav jednakih kuća koje su nosile ista imana i značenja koja srećemo kod cijelih znakova, što sudeći prema Valensovom pisanju u IX dijelu Antologije može imati korijene u egipatskoj astrologiji. Kako god, ova podjela naglašava važnost izlazećeg kuta, ali je ograničena na specifično razmatranje – određivanje duljine života natusa.

Pominjanje Valens Antologije otvara pregled još jednog načina određivanja snage pojedinih dijelova horoskopa kroz upustvo dato u III dijelu:

“Prije svega, točno odredi stupnjeve Ascendenta, MC-a i ostalih kutova. Nakon toga, od ukupnog broja stupnjeva između Ascendenta i IC-a (u pravcu redoslijeda znakova) razmotri prvu trećinu koja predstavlja “operativni” dio u konfiguraciji kutova i planete koje se nađu na tim stupnjevima, bilo one benefici ili malefici, smatraj vrlo snažnim. Ostale razrede prema redoslijedu do IC-a, kao i planeta na njima, smatraj “neoperativnim” i nepovoljnim. Stupnjeva u opoziciji sa Ascendentom i ostalim kutovima će pratiti isti obrazac vezan za operativnost i planeta na operativnim stupnjevima će biti snažne. Jasno je da kutovi nisu uvijek od 30 stupnjeva, već nekad imaju više, a nekad manje. Ukoliko je na Ascendentu i descendente manje od 30 snažnih stupnja, tada će biti više od 30 stupnjeva na MC-u i IC-u. Ako Ascendant i njegov opozitne kut imaju više od 30 stupnjeva, tada će MC i IC biti manji. ”

Potpuno je jasno da Valens podjelu vrši neovisno od znakova, naglašavajući snagu prve trećine kvadranta koje naziva kutom, s tim što u kasnijim pasusima pojašnjava da će snaga druge trećine biti osrednja, da bi nakon toga uslijedili slabi i štetni stupnjeva. Drugim riječima, opisuje prvi kvadratni sustav kuća koji u III stoljeću dobiva naziv Porfirijev.

Ali, slično kao iu prethodnim primjerima, nema pokazatelja da je ovo primjenjivao izvan razmatranja određivanja nuditelja života. Čak u V dijelu daje jedno “pomirljivo” rješenje po kojem znak gdje padne stupanj MC-a nosi značenje X kuće uporedo sa značenjem koje mu prema redoslijedu od Ascendenta regiji, jednako primjenjivo na stupanj IC-a i IV kuću, što potvrđuje da nije ” odustao “od sustava kuća-znak.

Nakon svih ovih uvida nameće se pitanje zašto su astrolozi helenističkog razdoblja, pa i neki kasnije, “uporno” prakticirali cijele znakove. Možda jer ovaj sustav najbolje objašnjava zašto su neke kuće dobre, a neke loše, kroz averziju prema Ascendentu, što kod drugih sustava ne mora uvijek biti slučaj. Možda jer u nekim prediktivnim tehnikama poput profekcije, Ingrese ili oslobađanje fortune znak predstavlja “jedinicu” te se ovaj sustav nameće kao najprirodniji.

A možda su stari majstori naprosto uživali u njegovoj jednostavnosti i univerzalnosti posvećujući više pažnje razmatranju simbolike planeta, točaka, kuća i aspekata umjesto matematičkim izračunima. Na nama je da i sami malo porazmislimo o tome prije nego proglasimo sustav cijelih znakova kao zastario i neupotrebljiv jer, u krajnjoj liniji, astrologija je divinacijska disciplina u kojoj preciznost podjela i savršenost tehnika nije garancija uspješnosti njene primjene.