Drevni indijski simbol sreće, svastika bila je također i tradicionalni simbol Thora, nordijskog boga groma i bio je omiljen u krugovima germanskih neo-paganističkih pokreta s početka XX stoljeća koji su ga nazivali ‘Hakenkreutz’ – kukasti križ. U sličnoj maniri Hakenkreutz je usvojilo i društvo Thule, čiji su članovi kao i neo-paganisti bili zakleti antikršćani.
Početkom 20-tih godina otrovna mješavina rasne teorije i teutonskog misticizma ukorijenila se duboko u nacističkoj filozofiji koja se borila za političku prevlast u Weimarskoj republici. Dodatna doza okrutnosti pristigla je u razmišljanja Nacista 1923. godine. Dok je bio utamničen u zatvoru Landsberg, Hitler se upoznao s pisanim djelima profesora Karla Haushofer. Hitlerov bliski suradnik Rudolph Hess poslije ga je upoznao s Haushofer, bivšim vojnikom i znanstvenikom i osnivačem društva Vril koje se kasnije istaknulo kao unutarnji krug društva Thule i nastavilo djelovati i nakon njegova gašenja. Društvo Vril tražilo je način za kontaktiranje podzemnih superljudi, kako bi od njih naučili drevne tajne Thule. Također je promoviralo ideju o centralnoazijska porijeklu Arijske rase, a Haushofer je tvrdio da je posjetio Tibet u potrazi za dokazima ove teorije.
Haushofer je također bio i gorljivi branitelj ideje ‘Lebensrauma’ – Životnog prostora, teorije koja je imala vodeću ulogu u njemačkoj imperijalističkoj ideologiji još od 1890-tih, te bila glavna ideja i parola njemačke političke desnice. Predlagatelji ideje ‘Lebensrauma’ tražili su rekolonizaciju Slavenskih zemalja koje su pokorili vitezovi Teutonci u srednjem vijeku i ponovno ujedinjenje germanske populacije istočne Europe i europskog dijela Rusije. Hitler je već bio upoznat s ovim teorijama, ali Haushofer radovi još su više ideološki potkovali ovu ideju, koja će prerasti u operaciju ‘Barbarossa’, invaziju na Sovjetski Savez 1941.