Da bi izučila djelovanje otrovnih tvari na ljudske gene, ekipa Teksaškog sveučilišta koristila je tehnike i metode slične onima koje se već dugo primjenjuju pri istraživanju evolutivnih promjena. Eksperimentalni projekt černobiljskih istraživanja prati proces koji se vremenski odvijao u tri etape. Prvo, izdvojene su srodne životinjske vrste, sa sličnim ekološkim zahtjevima. Te vrste, od kojih svaka istovjetno reagira na zatrovanje, promatraju se u okviru samostalnih eksperimenata – izučavane su dvije različite vrste unutar ‘zabranjene zone’ i izvan nje. Drugo, da bi bile utvrđene karakteristike mutanata prije eksplozije, selekcionisana je više populacija (naprimer, glodavaca) koje su živjele što je moguće bliže ozračenim staništima, ali koje su tek neznatno oštećene zračenjem.
Procjena genatskih varijacija kod kontrolnih skupina i između njih, pružila je osnovne podatke za nezatrovana staništa. Također su sakupljeni mutanti među kontaminiranim skupinama po shemi koja je bila slična shemi primijenjenoj kod kontrolnih skupina. Zatim, izabran je funkcionalni konzervirani gen (citohromni b u mitohondrijalnoj DNK) koji je dovoljno dugačak (1143 bazična para) da se na njemu promatraju nastale mutacije. Riječ je o genu koji sudjeluje u proizvodnji stanične energije i manje je podložan mutaciji nego gen nukleusnog DNK. Kod sisavaca mitohondrije se nasljeđuju isključivo od ženki – dakle svi embriji imaju mitohondrijalne gene identične genima svoje majke, sem ukoliko ne dođe do mutacije u Janicu ili tijekom preranog razvoja.
Polazeći od ovih kriterija mogu se uočiti promjene na ugroženoj populaciji uspoređujući pretjeranost varijacija kod te populacije, s varijacijama kontrolnih životinja, te uspoređujući genetske karakteristike majki i njihovih fetusa. Prvi rezultati, koji se tiču ​​stanovništva glodavaca izloženih radioaktivnim padalinama, ukazuju da je došlo do promjene bez presedana kod gena citokroma b. Sem toga, uočava se da konstantno dolazi do promjena koje se ne mogu objasniti geografskim varijacijama ili prostiranjem varijacije.
Nesumnjive promjene kod svih vrsta skreću pozornost na to da mijenjanje genetskih sekvenci nije ograničeno na neku posebnu skupinu organizama. Puno je dokaza da je molekularna promjena izazvala funkcionalna oštećenja, mada životinje s mutiranim genima ispoljavaju normalnu plodnost i životnost. Ipak, one se drastično razlikuju od normalnih. Izložene snažnim dozama radijacije njihov viralni proces je ozbiljno narušen i one izrastaju u genetičke monstrume. Vrlo raznolik, mada pomalo neobičan, život buja u krajevima s visokom razinom radijacije. Buja i napreduje, da se ne može ni pretpostaviti u što može da se izrodi.
I dok ljudi uglavnom boluju i umiru, insekata, miševa, srndaća, medvjeda, lisica, vidri i vukova ima više nego ikad prije. Takva zapažanje ne svjedoče o pozitivnom reagiranju na radijaciju, već o pretvaranju urbanih i poljoprivrednih površina u površine oslobođene od ljudskog faktora i prepuštene prirodnom razvoju biljaka i životinja. Čovjek se sklonio, prepustivši mutantima parče nekada svoga sveta.Naučnici koriste jedinstvenu priliku koju im nudi Černobilska katastrofa jer ‘uživo’ prate efekte koje su do sada kontrolirano izazivali u specijaliziranim laboratorijima.