Početkom studenog 1966. troje stanovnika Point Plezent, u Virginiji, u SAD, prijavilo je kako su na dva kilometra ispred grada, nad šumom, vidjeli čovjeka s krilima koji polako leti nad vrhovima stabala. Nitko im nije povjerovao, uz konstataciju da mora da su vidjeli nešto većeg orla kako lebdi, vrebajući plijen.
Iskaz troje očevidaca, stoga, nije dobio nikakav publicitet. Ujutro, 12.novembra, deset dana nakon događaja u Point Plezantu, šestorica radnika koji su radili na mjesnom groblju u Klajdeninu, vidjeli su ‘krilatog čovjeka koji leti’. Tvrdili su da je nad njima preletio na visini većoj od 10 metara, što je omogućilo da procijene da je bio dug oko dva metra.
Po njima, ‘letio je, a da krilima nije mahao, kao to obično rade ptice’. Dodali su da je tri puta obletio oko njih, da bi zatim zamakao za brežuljak. Tvrdnja šestorice radnika da je čovjek ptica imao ‘krila čvrsta kao ona avionska’ i da mu je ‘pogled crvenih očiju bio zvjerski’ popraćena je opaskom da mora da su oni dobro potegli bocu viskija.
Ništa bolje nisu prošli ni bračni parovi Skarberi i Malet koji su izjavili da su vidjeli letećeg čovjeka dva dana uzastopno, i to 14. i 15. studenog 1966. nedaleko od mjesta gdje su ga vidjela i ona šestorica radnika.
Skarberijevi i Maleta opisali su ga na isti način kao i radnici, s tim da su izjavili da njegovu boju ne mogu odrediti, jer kao da ju je mijenjao. Kada su ga ugledali, ‘stajao je na grobljanske zidu, bio je visok oko dva metra, a krila su mu bila sklopljana na leđima. Spazio nas je kada i mi njega i nekoliko trenutaka nas je fiksirao vatreno crvenim očima ‘, izjavila su oba bračna para.
Ne kriju da su se uplašili i da su ‘glavom bez obzira potrčali prema automobilu kojim su stigli do groblja’. U trenutku kada su ‘uletjeli u auto’ i kada je John Skarberi pokrenuo motor, čovjek ptica je raširio krila i okomito je uzletio, a da krilima nije nijednom zamahnuo. Iskazi dva bračna para ostali su u uskom krugu njihovih prijatelja.
Marsela Barnet, jedna od prijateljica Maletovih, htjela je da provjeri njihov iskaz, i 16.novembra je u pratnji bračnog para VEMS otišla u obilazak oko groblja. Ona priča: -‘Tačno na onom mjestu na grobljanske zidu koji su mi opisali prijatelji, i mi smo ugledali ono nevjerojatno stvorenje. Stajalo je uspravno. Krila mu nismo vidjeli, ali gledalo nas je ukočenim, zlim pogledom, očima kao krv crvenim, koje kao da su isijavale crvenu svjetlost. Zbog toga i nismo izašli iz automobila, što je možda bila naša sreća. Jer ‘ono’ je munjevito, kao raširilo krila, i odjednom mu noge više nisu bile na zidu. Dala sam pun gas i okrenula automobil. Počeli smo bježati. Vozila sam oko 150 kilometara na sat, pa ipak to biće nas je brzo sustizalo. Letjelo je tik nad automobilom ispuštajući nekakve oštre krikove. Osjetili smo utom i nekakav udarac o krov automobila, a onda se to krilato biće, koje uopće nije mahalo krilima, velikom brzinom, leteći na samo dva metra nad zemljom, izgubilo iza brežuljaka. Kada sam stigla do kuće, na krovu automobila uočila sam dva paralelna udubljenja duga oko 30 i široka 10 centimetara.
