U dvorcu u Gatčinu, nekada stalnom mjestu boravka imperatora Pavla I, bila je jedna manja sala u čijem je središtu na pijedestalu stajao ukrašen kovčežić – zaključan i zapečaćen. Oko njega je na četiri stubića kroz obruč bio provučen debeli crveni gajtan, koji je sprječavao pristup gledateljima.
Ovaj tajanstveni kovčežić tu je stavila udovica Pavla I, Marija Feodorovna, zaveštavši da se ovaj otvori i iz njega izvade čuvani spisi tek kada se navrši sto godina od smrti njenog muža – i pti tom da to učini samo onaj tko te godine bude na prijestolju Rusije . A to upravo bijaše car Nikolaj Aleksandrovič (Nikolaj II) …
Ujutro 12.marta 1901. godine (na stogodišnjicu smrti Pavla I), i car i carica bili su vrlo veseli. Iz Aleksandrovog dvorca u Carskom selu otputovali su praznično raspoloženi, ali su se vratili zamišljeni i tužni. O onome što su našli u kovčežić nikome ništa nisu rekli – ali je poslije ovog puta, car iznenada počeo govoriti o godini 1918. kao fatalnoj za njega osobno i za dinastiju!
Ruski istraživači otkrili su sljedeće: imperatoru Pavlu I Petroviću (slika desno gore) prozorljivi monah Abel dao je predskazanje ‘osudbinama države Rosijske’, zaključno do njegovog prapraunuka, što je bio imperator Nikolaj II. Ovo proročanstvo bilo je stavljeno u koberat s osobnim pečatom Pavla I. i njegovim vlastoručnim natpisom: ‘Da otvori naš potomak na dan stogodišnjice moje smrti.’ Donkument je čuvan u specijalnoj sobi dvorca u Gatčini.
Svi carevi su znali za to, ali se nitko nije drznuo narušiti volju pretka. Dana 12.marta 1901. kada se navršilo sto godina, suglasno zaveštanju, imperator Nikolaj II je sa ministrom dvora i osobama iz svite stigao u Gatčinski dvor, i poslije pomena za imperatora Pavla, otvorio je paket iz kojeg je doznao za svoju tragičnu sudbinu.
O prozorljivom monahu Abelu govori više izvora. Živio je u drugoj polovici 18. i prvoj polovici 19. stoljeća. U povijesnim materijalima o njemu je sačuvano svjedočanstvo kao o prozorljivci koji je prorekao krupne državne događaje svoga vremena. Između ostalog, deset godina prije naleta Francuza prorekao je da će oni zauzeti Moskvu. Od cijelog svog dugog života (živio preko 80 godina) Abel je zbog predskazivanja proveo u tamnici 21 godinu – od toga samo za vrijeme Aleksandra I, u solovjeckom zatvoru proveo je preko 10 godina. Poznavali su ga Jekaterina II, Pavao I, Aleksandar I i Nikolaj I. Oni su ga čas zatvarali u tamnicu zbog predskazivanja, čak ga ponovno oslobađali u želji da saznaju budućnost.
Abel je imao mnogo poštovalaca među suvremenom aristokracijom. Između ostalih, bio je u prepisci sa Paraskevu Andrejevna Potemkinova. U jednom pismu Potemkinoj, Abel joj javlja da je za nju napisao nekoliko ‘knjiga’ (manjih spisa), i obećao da će ih poslati što prije. Abel piše: ‘Onih knjiga kod mene nema. Čuvaju se na skrovitom mjestu. Te moje knjige su neobične i preneobične i dostojne su te moje knjige čuđenja i užasa. A mogu ih čitaju samo oni koji se uzdaju u Gospodina Boga. ‘
Priča se da su mnoge gospođe koje su poštovale Abela kao sveca, dolazile kod njega da nešto doznaju o mladoženjama svojih kćeri. Odgovarao je da on nije vračar i da predskazuje samo ono što mu se nalaže ‘odozgo’.
