Sve Ide Po Zasluzi. Da bi se u nehipnotičkoj tehnici vraćanja u prošle živote po metodi Briana Džemisona moglo otići u područja nesvjesnog i podsvjesnog, gdje se nalaze uzroci čovjekovih problema, potrebno je ispitanika uvesti u promijenjeno stanje svijesti. To se postiže određenim postupcima u uvodu regresije, tako da se upotrebljava simbolički jezik kojima se potiče njegovo nesvjesno Ja.

Reinkarnacijski se terapeut u uvodu regresijske tehnike služi simbolima poput kuća i lift. Ovi se simboli, kao iu slučaju ‘prekidača’, koriste zbog lake razumljivosti njihovog pojma. Tako, na primjer, kada kažemo kuća, većina će ljudi imati predstavu nečega što bi bilo mjesto stanovanja, ma kako ono izgledalo. U uvodu regresijske tehnike simbol ‘kuće’ stoga služi kao oznaka za mjesto gdje stanuje čovjekova duša. To je prostor s ‘katovima’ koji označavaju razine podsvijesti.
Broj katova simbolično pokazuje da sama podsvijest ima više razina. Ako ponovno usporedimo s filmskom trakom na kojoj je sve zabilježeno, u nju su utisnuta sva naša različita dijela, misli i osjećaji iz brojnih proživljenih inkarnacija. Broj katova ne ovisi o broju razine podsvijesti, ako ni o broju inkarnacija koje je osoba u regresiji imala. Naime, odlaskom na jedan od ‘katova kuće’ ispitanik odlazi u jedan od svojih prošlih života, ali broj kata nije vezan uz redni broj inkarnacije.
Uz simbol kuće vezan je i pojam ‘dizala’ i koristi se kao način prolaska unutarnjim prostorima, odnosno kroz ispitanikov podsvijest. Naime, način funkcioniranja naše svijesti je takav da joj je ovaj simbol blizak kada se želi označiti kretanje gore-dolje, pa se stoga u regresiji koristi kao oznaka kretanja po razinama bića. U postupku ulaženja u regresiju, liftom se obično ide prema gore, ali ako Više Ja kaže prema dolje, tada će reinkarnacijski terapeut, prema prethodno ustanovljenom psihofizičkom stanju ispitanika, odlučiti da li može ići iu tako duboke razine podsvijesti.
Dolaženjem na jedan od katova, ispitanik konačno ulazi u regresiju, odnosno u neki od prošlih života. Međutim, vraćanje u prošle živote, obično putem ‘kuće’ ili ‘dizala’ obično je za one koji imaju bolju sposobnost vizualizacije, te se stoga ne koristi uvijek. Mogu se koristiti i neki drugi simboli.
Na primjer, ako ispitanik ne vidi ni kuću ni dizalo, voditelj mu može reći da zamisli kako je lagan kao balon pa se može pomicati prema gore dok ne dođe na neku točku iznad oblaka gdje je izvan svoga vremena i života. Često osoba u regresiji dobije sliku da se penje planinom i, kada se s druge strane spusti, obično se nađe u jednom od svojih prošlih života.

U samom trenutku ulaženja u prošli život ispitaniku pomaže Više Ja. Ono je najviši aspekt čovjekovog nesvjesnog Ja i susretom s njime počinju slike iz inkarnacije u koju se želi ući. Kontakt se uspostavlja vizualnim, auditivnim, emitovnim ili telepatskim putem. Sa Višim Ja susrećemo se kada želimo dobiti informacije od neobične važnosti za prošli život, odnosno u susretu s njim osoba u regresiji ima priliku da sebi pojasni način funkcioniranja karmičkog zakona. Primjerice, pomoću Višeg Ja, koje će ispitaniku pomoći ući u prizor prošlog života, kretat će se iz situacije u situaciju iu potpunosti je doživljavati. Na kraju tog života, kada će smrt preuzeti tadašnje fizičko tijelo, pitaće svoje Više Ja o svrsi, odnosno lekciji tog života, koje su veze sa stvarnim ljudima iz tadašnjeg života prenesene u današnji život, te što se konkretno može učiniti (u odnosu na problem koji se želi riješiti) da se postupa dosljedno i pošteno kako se ne bi ponovila ista karmička greška. Više Ja odgovara i na sva pitanja koja se tiču ​​duhovnog života čovjeka.