Ono što se do tada službeno osporavalo i činilo se da nikada neće biti potvrđeno, dogodilo se kada je američka CIA, u srpnju 1995, iznenada odlučila da skine veo tajni sa eksperimenata koji su od 1972. obavljani na Sveučilištu Stanford, u Menlo Parku u Kaliforniji , a imali su za cilj utvrditi što se krije iza fenomena tzv. ‘Viđenja na daljinu’ i da li on može se na bilo koji način iskoristi za potrebe obavještajne službe …
Sa svoje strane, tadašnji predsjednik Bill Clinton izdao je naredbu naslovljenu kao ‘Povjerljiva informacija od interesa za nacionalnu sigurnost’. U njoj se navodi, između ostalog, da su se ‘u skorije vrijeme dogodile dramatične promjene koje omogućuju otvaranje prema javnosti, ali da sve prijetnje kojima je izložena nacionalna sigurnost još nisu otklonjene’.
Komentatori su ovu naredbu prvog čovjeka Amerike uglavnom okarakterizirali kao ‘punu fraza’, pa tako i odjeljak u kojem se kaže: ‘Ako postoji značajna sumnja da informacije ne trebaju biti povjerljive, one to i neće biti. U nekim iznimnim slučajevima javno zanimanje za obelodanjivanjem može prevagne i one će biti objavljene ‘.
Fizičar Harold Puthof, koji je sa svojim kolegom Russellom Targi bio na čelu momčadi eksperimentatora, sam je iznio da je pokušaje ‘viđenja na daljinu’ CIA pomogla sa 50.000 dolara, a da su njeni službenici, uključujući i Johna Makmahona, tada šefa Tehničkog servisa i kasnije pomoćnika ravnatelja Agencije, bili uvelike prisutni prilikom eksperimenata. Nakon afere Watergate i unutarnjih kritika programa, CIA se odrekla sponzorstva, a preuzele su ga Zračne snage pod vodstvom Dalea E. Grafa, analitičara u Odjelu za stranu tehnologiju.
Povijest interesovanja obavještajnih službi za parapsihološke eksperimente, međutim, mnogo je duža i počinje davno prije 70-ih godina, praktično još za vrijeme Drugog svjetskog rata, nastavljajući se tijekom rata u Koreji, a odnosila se, pored ostalog, na primjenu hipnoze kao i barbiturata i marihuane prilikom ispitivanja zarobljenika. CIA je već tada uvelike istraživala razne načine postizanja kontrole uma, čak i uz upotrebu kirurških zahvata na mozgu!
