Ljubav u bestežinskom stanju. Valerij Bogomolov, zamjenik direktora Instituta za medicinsko-biološko istraživanje, organizacije zadužene za znanstveno istraživanje svemira izjavio je: ‘Ruski i sovjetski astronauti nikada nisu vodili ljubav u svemiru. Nema nikakvih službenih ni neslužbenih informacija o spolnim odnosima i iskustvima u svemiru. To se sigurno nije dogodilo u povijesti ruskog i sovjetskog svemirskog istraživanja ‘. Međutim, što je istina? Već godinama kruže priče da su Rusi i Amerikanci provodili tajna istraživanja o spolnim odnosima u bestežinskom stanju, ali su Moskva i Washington to redovito demantirali.

Iako se malo zna o mogućnosti ljubavi u svemiru, znanstvenici su ‘zaključili’ da je gotovo nemoguće voditi ljubav tamo gore zbog bestežinskog stanja, ali i slabijeg rada reproduktivnog sustava kod ljudi. NASA je prilično tajanstvena o temi ljubavi u svemiru, ali stručnjaci ih sve više tjeraju da daju odgovore kako je to činiti u svemiru, kao i je li moguće začeti dijete u nultoj gravitaciji. Ako bi se dijete ikad rodilo na Marsu, ono bi se moralo prilagoditi različitim uvjetima u novoj sredini te bi se tako kroz nekoliko generacija stvorila nova vrsta. Pravi izazov je i sam poljubac jer se cijelo vrijeme morate boriti da ostanete povezani.
Ljubav u svemiru vjerojatno će biti topliji i vlažniji nego na Zemlji, jer nulta gravitacija ne može održati tjelesnu temperaturu. Bestežinsko stanje može izazvati poteškoće i oko izvođenja samog čina. Proučavanje bi se trebalo koncentrirati na utjecaj svemirske oklinie tijekom kritične faza života, poput reprodukcije i razvoja, oplodnje, embriogeneze, trudnoće, rođenja te postnatalnog sazrijevanja.
Iako nulta gravitacija može biti prava blagodat za neke dijelove tijela, uočene su brojne fiziološke promjene tijekom putovanja u svemir, pa su tako muškarci primijetili blagi pad u veličini svog spolnog organa zbog nižeg krvnog tlaka u svemiru, a smanjen je i broj spermija. Kod žena je puno slabija proizvodnja jajašaca, a stopa spontanih pobačaja kod astronautkinja je povećana.
Vanna Bonta je nakon leta u mikrogravitacije 2006. godine dizajnirala 2SUIT, odjeću koja bi olakšala muke s intimnošću u bestežinskim stanjima. Odjeću je proizveo i testirao History Channela te dokumentiran u seriji ‘Svemir’. Opisali su je ‘kao mali korak za ljudsku kolonizaciju svemira’. Dizajnirana je kao utilitaristička odjeća s aplikacijama koje olakšavaju intimnost i stabiliziraju fizičku blizinu u mikrogravitacijskim sredinama. Može se nositi samostalno ili je priključiti na drugi model te tako omogućiti ljudima da budu blizu bez pretjeranog napora. Uz to može uskladištiti tjelesnu toplinu i iskoristiti je u hitnim situacijama.
Dokazano je da ljudski hormoni, ai pokretljivost spermija ovise o gravitaciji. Ono što se ne zna je kako će djelovati kontracepcija. Parovi se mogu osloniti na pilule, ali nema dokaza da će lijekovi koji djeluju na Zemlji djelovati iu svemiru.
Još od prvog čovjekovog odlaska u svemir, znanstvenike, ai javnost, zanimalo je pitanje začeća i rađanja ljudi u svemiru i na dalekim planetima. Menadžeri ruske svemirske agencije kažu da su prvi eksperimenti krenuli od insekata – u svemiru se pratilo razmnožavanje domaće muhe i drozofile. Poslije se prešlo na životinje, štakore i pse, i ti eksperimenti su vršeni još ranih šesdesetih godina. Davne 1966. godine u svemir su poslan i jedan par pasa, Vaterjok i Ugaljok, koji su tamo proveli pune tri tjedna. Vaterjok je odmah izgubio dlaku i ubrzo po povratku na Zemlju uginuo, dok ej kuja Ugaljok nastavila živjeti vrlo aktivno i po završetku ovog eksperimnetom je iza sebe ostavila poprilični porod. Njeno tijelo se i danas čuva u Institutu biomedicinskih problema (IBPM) u Moskvi.
Na moskovskom Institutu ovim eksperimentima rukovodi dr Ljuba Serova koja kaže: ‘Obavili smo mnogo eksperimenata sa štakorima u svemiru. Oni nikada nisu imali problema sa parenjem u bestežinskom stanju. Zašto bi onda to bio slučaj sa ljudima? Kosmonautima za takve eksperimente nije potrebna posebna obuka. Tijekom dugih svemirskih putovanja, emocionalne veze između astronauta će se vjerojatno formirati i bilo bi besmisleno očekivati ​​da ne stupe u ljubavu vezu.
Njezina kolegica dr Ana Gončarova dodaje: ‘Pokusi vezane za ljubav u kosmosu možemo realizirati samo ako u orbitu pošaljemo bračne parove ili mlade ljude s dugim i stabilnim vezama.