Mada je imala na raspolaganju sva potebna sredstva otkriti i spriječiti napad 11.septembra, istraživači naglašavaju sljedeće: SAD raspolaže Centralnom obavještajnom agencijom (CIA), Federalnim biroom za istragu (FBI), nacionalnom službom sigumosti (NSA), obrambene obavještajnom službom, Nacionalnim istražnim uredom, Tajnom službom i svom silom drugih obavještajnih i sigumosnih službi. Te službe koriste tajni sustav globalne špijunaže zvani Echelon – koji nadzire većinu elektoničke komunikacije u svijetu; Camivore – koji presreće e-mail; Tempest – tehnologiju koja može pročitati sadržaj kompjuterskog zaslona iz drugog stambenog bloka; Keyhole satellites – koji prepoznaju na udaljenosti od deset centimetara, te druge špijunske tehnike o kojima najverovatrije mi ništa i ne znamo. SAD su u 2001. potrošile 30 milijardi dolara na prikupljanje obavještajnih podataka kao i dodatnih 12 milijardi dolara za borbu protiv terorizna. Uz sve te resurse, a i više od toga, očekuje se da vjerujemo kako vlada nije zaprimila niti najmanji signal da teroristi planiraju napad na Sjedinjene Države, i to ništa manje nego otetim avionima koje kane sunovratiti na najupadljivije nebodere u New Yorku.
Nakon razmatranja činjenica, valja nam uzeti u obzir još ozbiljniju mogućnosl da su određene frakcije unutar Vlade SAD-a pripremile bin Ladenovu prijetnju i zbilja željele napade. Bez obzira na to je li to zaista samo teza, ovo pokazuje mogućnost da CIA nije kreirala i opremila bin Ladenovu mrežu samo za borbu protiv Sovjeta, nego, štoviše, iu druge svrhe. CIA, uvijek svjesna potrebe za opravdanjem svojih ‘misija’, sredinom 80-ih godina prikupila je uvjerljive dokaze o produbljenju infrastrukturne krize unutar Sovjetskog Saveza. CIA je, kao što je to u kongresnom ispitivanju priznao njezin zamjenik ravnatelja, Robert Gates, odlučila te dokaze zadržati za sebe i nije ih dalje proslijedila predsjedniku Reaganu i njegovim najvišim savjetnicima. Umjesto toga, nastavila je uvelike pretjerivati ​​u opisu sovjetskih vojnih i tehnoloških mogućnosti u svom godišinjem
izvještaju ‘Soviet Military Power’ sve do 1990. godine.
Tu nam se javlja uznemirujuće pitanje. Ukoliko se znalo za skori kolaps Sovjetskog Saveza i nemilosrdni slom komunizrna, uključivanje bin Ladena u križarsku vojnu akciju protiv Sovjeta djeluje nekonzistentro. Kraće rečeno, ono više nije značajno. Ipak unatoč pouzdanom zastarijevanju koncepta antikomunističke kampanje, bin Laden i dalje nastavlja primati značajna sredstva. Jer, ukoliko se više ne radi o financiranju predstojećeg rata sa Sovjetima, znači da postoje drugi, onostani motiv za zadržavanje bin Ladenove mreže. Što je dakle bio stvarni program CIA-e? Koji je bio motiv da se podržava ono što će kasnije postati Međunarodna Frankenstein? Bivši pridruženi zamjenik šefa CIA-e za operacije, Theodore Shackley, možda je već odgovorio na to pitanje u svojoj knjizi Treća Opcija: ‘Stariji obavještajci koji su, poput mene, imali prilično iskustva u paravojnim operacijama, uvijek su inzistirali na tome da bi Sjedinjene države trebale razmotriti i treču opciju – uporabu gerilskog načina ratovanja, tehnike protuudara i tajnih akcija za postizanje političkih ciljeva … ‘Političko je ratovanje često zakrpa koja služi zato da se izbjegnu krvavije i skuplje alternative …
Je li onda moguće da je napad 11.septembra bio opipljiva inačica Shackley treće opcije? Bin Ladenove veze s obavještajnom zajednicom svakako upućuju na takve pretpostavke. Jesu li al Qaida i bin Laden zapravo dio treće opcije koja bi trebala olakšati političke i društvene promjene u Sjedinjenim Američkim Državama? Uzmimo u obzir i razgovor između bivšeg DEA agenta Michaela Levinea i agenta CIA-e. On sugerira da je CIA pripravna i voljna upotrijebiti treću opciju u Americi. Ovaj ulomak prenosimo iz Trokuta Smrti (The Triangle of Death):
– Kako možeš biti tako dobar u onom što činiš a imati taka malo razumijevanja o tome tko zaista povlači tvoje konopce? Zar ne shvaćaš da postoje frakcije u tvojoj vladi koje su željele da se ovo dogodi – izvanredno stanje koje je prevruće da bi izborno vlada mogla s njim izaći na kraj.
– S kojim cilj em? – upitao sam.
– Da bi se suspendirao Ustav, naravno. Već se donosi novi zakon. Sve će biti savršeno legalno. Proveerio sam. Zove se FEMA – Federalni Emergency Management Agent – Federalna Agencija za Slučaj Izvanrednog Stanja. Spremite svoje pištolje, vi protuvladini huškači. A ko te postati kraljem, Michael?
– CIA – reko sam.
Terorizam u Sjedinjenim Američkim Državama je jedna od metoda koje se koriste kako bi se generirale promjene koje priželjkuje Levineov prijatelj iz CIA-e. On je izlika za uvođenje drakonskih zakona i mjera koji su prije bili nezamislivi. Zastavnik Henry Gonzales uviđa tu činjenicu i komentira: ‘Istina je, zapravo, da vi gdje god možete uvodite pomoćne propise i projekt izmjene Ustava u slučaju izvanrednog stanja i tako, u ime zaustavljanja terorizma, pozivate vojsku, privodite i zatvarate Amerikance i držite ih u kažnjeničkim logorima.
Dodajte popisu ‘izmjena Ustava u slučaju izvanrednog stanju’ Patriot Act – Domovinski Zakon, izglasan kao odgovor na napade 11.septembra. Prema Washington Post-u, taj zakon: ‘… ovlašćuje vladu izmijeniti prvobitnu namjenu FBI-a, a to je istraga i rješavanje kriminalnih slučajeva, i preusmjeriti ga na prikupljanje domaćih obavještajnih podataka. Nadalje, Ministarstvo financija se zadužuje izgraditi sistern za prikupljanje financijskih obavještajnih podataka kojima bi CIA imala pristup. Najznačajnije je da je CIA po prvi put zadobiia autoritet utjecati na nadzor FBI-evih operacija unutar Sjedinjenih Država i prikupljati dokaze preko federalnih istražnih sudova i prisluškivanja u kriminalnim slučajevima ‘.
Patiot Act – Domovinski Zakon, formuliran je tako preobraziti Ameriku u nadzirano društvo. Njime se omogućuje prisluškivanje većega dijela populacije. U ime borbe protiv terorizma, sveprisutne oči vlade mogu sad promatrati sve one koje se samo smatra ‘sumnjivima’. Nadalje, prisluškivanja više nisu samo sredstvo u kriminalnim istragama. Prema Zakonu, ona postaju sredstvom prikupljanja informacija od građanstva. Na nesreću, tu nije kraj iznenađenjima. Zakon također ukida mnoga ograničenja
CIA-ne moći: ‘Novi zakon CIA-i također omogućuje izvanredan pristup najjačem istražnom oružju u arsenalu prisila federalnog zakona: federalnim istražnim sudovima. Ti istražni sudovi imaju gotovo neograničenu moć prikupljanja dokaznog materijala preko prisluškivanja, transkripata, iskaza svjedoka, prisluškivanja telefona, iz poslovne i medicinske dokumentacije … Novi zakon dopušta i omogućuje FBI-u da daje CIA-i informacije istražnih sudova bez sudskog naloga ukoliko se informacije tiču ​​vanjskih obavještajnih podataka ili međunarodnog terorizma. Podaci također mogu biti proslijeđene drugim ustanovama nacionalne sigurnosti … ‘
Sve rečeno navodi nas na zastašujući zaključak: izvjesni krugovi u vladi smatraju terorizam oružjem socijalnog inženjeringa. Smjer kojim bi društvo uz pomoć takvog ‘oružja’ moglo krenuti plaši nas još i više.