Godine 1658. u Virtenbergu počasnom diskusijom u akademskim tezama rašljarenje je bilo priznato. Raspravljalo se da li rabdominaciju (grčke riječi: rhabdos – rašlje i Mantela – misao, znanje) treba uvrstiti u okultne sile ili ne. Zaključeno je da ne treba, isim u slučaja kada se radi o prijevari. I pored toga, progon rašljara i negodovanje svećenstva se nastavljaju, ali uspjesi rašljara zadivljuju i zbunjuju javnost. Zato svećenstvo, pod prisegom čuvanja stroge tajne počinje proučavati ove fenomene. Tome je osobito pridonijela pojava rašljara Žaka Ajmara. O njegovim uspjesima pisala je štampa, nad njim su vršeni znanstveni eksperimenti, a dokumenti o tome sačuvani su do današnjih dana.
Taj legendarni rašljar rođen je 1662. blizu Lyona, u Francuskoj. Nije poznato kada je postao rašljar, ali je u 26. godini uspješno otkrio počinitelje krađa. Jednom prilikom, radeći na terenu, naišao je na zakopan leš neke žene. Odmah se dao u potragu za ubojicom. Rašlje su ga ‘dovele’ do kuće njenog muža, koji je priznao zločin.
Kada su 1692. ubijeni jedan vinarski trgovac i njegova žena, a nije se moglo pronaći tko je to učinio, u pomoć je pozvan Aymar. On se sa rašljama u ruci uputio na mjesto zločina, prešao preko mosta na rijeci Roni, došao do kuće jednog vrtlara, ušao unutra pronašao da su tu bila dvojica koji su sjedili i pili, a zatim otišli. Nekoliko dana Aymar je pratio trag ubojica dok ga rašlje nisu dovele do tamnice gdje je ubojica bio zatvoren zbog neke krađe. Ubrzo zatim priznao je svoje nedjelo i odao ime suučesnika. Osuđen je na smrt i rastrgnut na kotaču.
Svećenik De Valmon je, 1698. godine mjesec dana vršio eksperimente sa Ajmara i utvrdio da se u njegovim rukama okreću rašlje kad otkriva tragove ubojica i lopova. Inspiriran uspjesima Ajmara, 1693. godine izdaje knjigu ‘Okultna fizika ili rasprava o božanskim rašljama’ kojom djelomično staje u obranu rašljarenja. Godine 1701. inkvizicija zabranjuje ovu knjigu, ali je ona ponovo tiskana godinu dana kasnije, a nakon toga 1722. godine.
Nakon Ajmara, u Francuskoj se pojavljuje još jedan čuveni rašljar po imenu Bartelemi Bleton, rođen negdje između 1740. i 1750. godine. Rašlje koje je upotrebljavao bile su ispruženi štap koji je on držao kažiprstima ruku. Štap je bio vrlo malo povijen i okretao se nesvojevoljnim pokretima njegovih ruku 30 do 80 puta u minuti. Postoji mnogo zapisanog i očuvanog o radu rašljara Bletona. S njim je dosta eksperimentirao dr Pierre Tuvenel io tome pisao u svojim ‘Fizičkim i liječničkim memoarima’ – 1781. godine iu ‘Drugim memoarima’ iz 1784. godine u kojima je fenomen rašalja pokušao riješiti nekim svojim teorijama. Bleton bi s povezom preko očliju uvijek točno utvrdio kada se nalazio na toku podzemnih voda, gdje se one granaju, šire ili propadaju. Dr Tuvenel je naveo podatak da u šest stotina pokušaja Bleton nijednom nije pogriješio.
Ovaj rašljar radio je za mnoge ugledne ljude tog doba: grofove, markize, gradonačelnike i neka društva. Radio je i izvan Francuske, au svibnju 1782. godine ispitan je od strane šest znanstvenika. Vezanih očiju pronašao je zakopanu cijev kroz koju je tekla voda. Na više mjesta Bleton je pronašao izvore po želji kraljice Francuske. I dan – danas neki znanstvenici proučavaju njegova djela.