Do našeg vreman stiglo je i ‘Žitije i stradanje oca monaha Abela’, ali po uvjetima cenzure bilo je u tako skraćenom obliku da je sve što se tiče velikodostojnika bilo izbrisano. Po ovom žitiju, redovnik Abel (svjetovno ime bilo mu je Vasilije Vasiljev) rođen je 1755. godine u Aleksinskom srezu Tulske gubernije. Zvanično je bio narodni liječnik, ali se ipak ‘u to slabo razumijevao’ – sva njegova pažnja bila je usmjerena božanstvenome i na ‘sudbine Božje’. Abel ‘je bio prost čovjek, bez ikakvog obrazovanja i po izgledu sumoran’.
Počeo je putovati Rusijom, da bi se zaustavio u Valaamski manastiru (slika lijevo), ali je tamo proživio samo godinu dana, pa ‘uzev od igumana blagoslov otide u pustinju’, gdje je počeo ‘rad radu i podvige podvizima pridodavati’. Pusti Gospod Bog na njega iskušenja velika i prevelika. Mnoštvo mračnih duhova napadaše na njega. Sve je to Abel savladao i zato mu je Gospodin otkrio što će biti u cijelom svijetu. Uzeše tada Abela neka dva duha i rekoše mu: ‘Budi ti novi Adam i drevni otac i napiši što si vidio i kaži što si čuo. Ali ne reci svima i ne napiši svima, nego samo izabranim mojim i samo savjetima mojim ‘.
Od tog vremena počeo je Abel da proriče. Vratio se u Valaameski manstir, ali nije tamo dugo ostao, nego je počeo prelaziti iz manastira u manastir, dok se nije nastanio u Nikolo-babajevskom manastiru Kostromske eparhije, na Volgi. Tamo je napisao svoju prvu knjigu, ‘mudru i premudru’.
Knjigu je Abel pokazao starješini manastira, i kad je ova uskoro dospjela i do arhijereja, ovaj ga je pozvao i rekao mu: ‘Ova tvoja knjiga zaslužila je smrtnu kaznu’. Poslao ga je zajedno s njegovim spisom u gubernijski upravu, i gubernator je, pošto je pročitao sadržaj, naredio da se Abel zatoči u tamnicu. Iz kostromske tamnice Abela su pod stražom proveli u Peterburg, gdje su o njemu referisali ‘glavnokomandujuci Senata’, generalu samojlov.
Pročitavši u knjizi kako Abel kroz godinu dana pretkazuje iznenadnu smrt Jekaterina II, koja je tada vladala, naredio je da mu ga dovedu. Kada su ga doveli, ošamario ga je i rekao mu: ‘Kako si ti, zla glavo, smio pišeš takve riječi o zemaljskom bogu?’ Abel je odgovorio: ‘Bog me naučio da sastavljam tajne!’ General je pomislio da je pred njim običan jurodivi i strpao ga je u zatvor, ali je ipak izvijestio o njemu caricu.

U tamnici je Abel proveo oko godinu dana, dok nije umrla Jekaterina. Sjedio bi on i duže, ali je knjiga došla do kneza Kurjakina, koji je bio zapanjen točnošću i detaljnošću predskazanja i dao ju je imperatoru Pavlu da je pročita. Abel je zatim otpremljen caru u dvor. Car je tražio blagoslov od proroka: – Vladiko oče, blagoslovi mene i cijeli moj dom, da bi nam tvoj blagoslov bio na dobro. Abel ga je blagoslovio, a car ga je pitao u povjerenju što će mu se dogoditi: ‘Što čeka mene i moje carevanje …?’, A zatim ga je smjestio u Nevski Lavru. Ali Abel je uskoro otišao odatle u Valaamski manastir i tamo je napisao drugu knjigu, sličnu prvoj. Pokazao ju je blagajniku manastira, a ovaj je knjigu poslao Peterburškom mitropolitu. Pročitavši je, mitropolit je knjigu poslao u ‘tajnu palaču’ gdje se razmatraju važne tajne i državni dokumenti. Izvijestili su cara o knjizi, a on je u njoj našao proročanstvo o svom tragičnom kraju. Abela su zatvorili u Petropavlovsku tvrđavu.