Dok se te riječi izgovaraju, pacijent je iznutra podijeljen na dva dijela, a da to ne doživljava kao protivurečnost. Jedan dio je budan i nalazi se u realnosti, a drugi dio tone sve više u onaj svijet kojeg terapeut predočava.
Pri tome, logično razmišljanje uglavnom se povodi za tim imaginarnim svijetom. Kad se, primjerice, mladić iz uvodne scene ovog teksta, zagrcnuo pljuvačkom tijekom operacije nosa, hipnotizer je pronašao ‘logično’ obrazloženje, koje je zakašljalog pacijenta odmah umirilo – zapljusnuo ga je morski val – na kraju krajeva, on se, u svojim mislima , nalazi na plaži.
‘Vaš mir je sada dubok, on sa svakim udisajem postaje sve dublji. Potpuno ste opušteni, potpuno mirni. Tonete sve dublje i dublje. ‘
Odabir pravih riječi je kod uvođenja u hipnozu isto tako drugostepenog značaja kao i hipnotizerov glas. U ranijim vremenima, dok su još bili osobe od neprikosnovenog autoriteta, liječnici su mogli izazvati stanje hipnoze čak i najobičnijom naredbom ‘Sada zaspite!’
Kad hipnotičko stanje bude dostignuto, slijedi terapeutski dio seanse. Sada se uspavanoj osobi upućuju odlučujuće sugestije – a to su, načelno govoreći, upute da neku određenu stvar učini, odnosno dozvoli da joj se učini, ili da sebi veoma intenzivno nešto zamisli.
Bojažljiv pacijent, na primjer, treba samoga sebe u nekoj svakodnevnoj situaciji doživi kao hrabru i snažnu osobnost; pušaču se sugerira da će već pri samom pogledu na cigaretu osjetiti gađenje; a astmatičar zamišlja da bez ikakvih teškoća može disati.
Ali, što se događa ako terapeut iz bilo kojeg razloga bude spriječen da ponovo izvuče pacijenta iz njegovog hipnotičkog stanja? Ovu bojazan, koja se uvijek iznova čuje, znanstvenici su proučili kroz veći broj eksperimenata. Rezultat je: kad bi hipnotizer napustio prostoriju, hipnotizirane osobe same su dolazile svijesti – u prosjeku poslije 17 minuta. Vraćanje iz stanja hipnoze odigrava se znatno brže od uvođenja – što, u skraćenoj verziji, ovako izgleda:
‘Sada ću brojati unazad, od deset do jedan. Kod ‘jedan’ vi ćete ponovo biti potpuno budni. Imat ćete ugodna sjećanja na ovaj doživljaj i osjećat ćete se savršeno dobro i svježe. ‘
Nakon buđenja mnogi pacijenti imaju osjećaj da uopće nisu bili istinski hipnostisani. A vrijeme provedeno u stanju hipnoze često izgleda kratko. Na primjer, trajanje jednosatne hipnotizerske seanse procjenjuje se na dvadeset minuta.