Među glasinama da su CIA i američka mornarica umiješane u pokušaje da se ostvari telepatska veza s posadom podmornice dok se ona nalazi pod vodom, najpoznatija je ona o ‘Nautilusu’, prvoj nuklearnoj podmornici koja je porinuta u more u siječnju 1954. godine. Otkrivanje neprijateljskih plovila i komunikacija sa svojima, u situaciji kada nije moguće ostvariti radio vezu i kada su oni praktično odsječeni od svijeta i prepušteni sami sebi, makar i na paranormalan način, činilo se da je tada bila od prvorazrednog značaja. Toga su bili svjesni i Sovjeti kada je godinu dana kasnije ‘Nautilus’ nestao u morskim dubinama, sposoban, zahvaljujući nuklearnoj energiji, ne isplovljava mjesecima, pa čak i godinama, što je Ruse dovodilo do očaja, jer nisu imali predstavu gdje bi se ova podmornica crne boje i nevidljiva za radarske znakove mogla nalaziti.
Afera je izbila u ljeto 1958, kada je jedna britanska transantarktička ekspedicija pokušavala prijeći Polarni krug. Prema tajnom projektu američke mornarice, pod nazivom ‘Sunčev sjaj’, ‘Nautilus’ je 23. srpnja isplovio iz Pearl Harbora i zaputio se prema Beringovom tjesnacu, da bi se približio sovjetskoj obali samo na nekoliko kilometara.
Već 3. kolovoza mornarički zapovjednik William R. Anderson objavio je da je plovilo stiglo na Sjeverni pol. Sovjeti, koji su imali informaciju o sličnom pokušaju ‘Nautilusa’ u rujnu prethodne godine, kada je u ledu slomio periskop, pitali su se kako je ovoga puta ostvarena radio veza sa zapovjedništvom, dok se podmornica nalazila pod debelim slojem leda? Naime, tamo se nisu mogle postaviti bove na kojima bi se nalazili transmisijski radiouređaje.

Odgovor je dao francuski magazin ‘Konstelacija’ naredne, 1959. godine, u članku pod naslovom ‘Prijenos misli – novo ratno oružje’, čiji je autor tvrdio da je, počevši od 25. srpnja, s posadom ‘Nautilusa’ izveden uspješan telepatski eksperiment, kojim je rukovodio Joseph B. Rajn, direktor Parapsihološke laboratorija na Duke Sveučilištu. Prijenos misli je bio strogo kontroliran i trajao je 16 dana, pošiljatelj je bio student Duke Sveučilišta u Darhamu pod imenom ‘Smith’, i on se za to vrijeme nalazio u Vestinghausovoj laboratoriju u Marylandu. Za primanje poruka pomoću Zenerovih karti na podmornici je bio ‘zadužen’ mornarički poručnik nazvan ‘Jones’, i on je dobivao vizualne dojmove s kopna. U ‘Nautilusu’ vođa projekta bio je pukovnik William H. Bowers, direktor Biološkog odjela Istraživačkog instituta zračnih snaga, a izvješće o uspješno izvedenom eksperimentu poslan je osobno predsjedniku Dvajtu Eisenhoweru.
Mornarica je, naravno, sve to demantirala, ali je u ‘Žurnalu’ koji je izdavao Rajn već objavljen mali tekst o ‘dotaciji’ koja je data laboratoriju od strane mornarice. Mnogo godina kasnije Joseph Gajder Prat, jedan od ključnih ljudi eksperimenta, čija je povezanost s CIA bila izvan svake sumnje, okarakterizirao je priču o ‘Nautilusu’ kao prijevaru, ali – bez argumenata. Zanimljivo je što se za to vrijeme događalo u Sovjetskom savezu. Najprije je Gleb Anfilov, urednik časopisa ‘Znanje-sila’ postavio pitanje što će sovjetska znanost učiniti kako bi odgovorila na američke telepatske prijetnje !? Ovo je bilo utoliko čudnije zato što je sovjetska enciklopedija u izdanju iz 1956. godine okarakterizirala telepatiju kao ‘antinaučno idealističku fikciju’, a ova zemlja službeno nije imala parapsihologa.
Slučaj s ‘Nautilusom’ doprinio je da se sovjetska gledišta značajno modificiraju, jer su sva istraživanja na tom polju do tada bila u rukama doktora Leonida Vasiljeva i on je zaključio da je ovaj eksperiment pokazao ‘da je moguće komunicirati telepatijom ispod površine mora i kroz metalni oklop podmornice ‘. Kako je Vasiljev bio direktor Odsjeka za psihologiju na Lenjingradskom sveučilištu i dobitnik Lenjinove nagrade, mogao je sebi dopustiti i sljedeću izjavu: ‘Mada se parapsihologija ne uklapa u već poznatu nauku, dijalektički materijalizam je neće odbaciti ili ignorirati. Ako odbacimo rezultate eksperimenta, mi reafirmišemo idealizam i tako pomažemo jačanje korijena praznovjerja ‘. Uz tvrdnju doktora Leonida Vasiljeva da će ‘otkriće energije koja stoji iza telepatije biti jednako važno kao i otkriće atomske energije’, u SSSR-u je počela nova era istraživanja ekstrasensozne percepcije.