Titova sahrana jedan od najočitijih dokaza njegove povezanosti s masonerijom. Na njegovom se sprovodu naime okupio najveći broj državnika u svjetskoj povijesti. Titovu duhu se tada poklonili: 31 predsjednik republike, četiri kralja, pet prinčeva, šest potpredsjednika država, sedam predsjednika parlamenata, 22 predsjednika vlada, 13 zamjenika predsjednika vlada, 47 ministara vanjskih poslova. Prisutno je bilo ukupno 215 delegacija iz 125 država svijeta, a sahrana je uz pomoć čak 41 kamere, prenošena u gotovo svim zemljama svijeta. Preko TV ekrana je posljednji oproštaj s Titom moglo pratiti dvije trećine svjetskog stanovništva.
Usporedimo li ovaj odaziv sa ‘brojnošću’ svjetske diplomacije na sprovodu Dr.Franje Tuđmana, lako ćemo zaključiti tko je bio Tito, a tko Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik je svojim izjavama pri smrti, u kojima je otvoreno prozvao svjetsku masoneriju, nazvavši ih ‘vragovima u bojama’, zaradio diplomatski bojkot svoje sahrane na Mirogoju. Time je još jednom dokazana teza, kako svjetske političke tokove već desetljećima u potpunosti kontrolira anglo-saksonska masonska koalicija, a što su dobro znali i Tuđman i Tito. Ovaj potonji je vještim političkim manevrima okrenuo tu činjenicu u svoju korist, plešući cijeli život na tankoj liniji hladnoratovskih sukoba, što se nikako nije moglo napraviti bez jakog ‘zaleđa’ duhovnih ‘vladara svijeta’.