Majstori tarota imaju različite životne priče glede toga kako su uopće postali majstori tarota. Neki su doslovno cijeli život u tarotu. Od rane dobi su počeli pokazivati ​​interes prema kartama. Postupno su proširivali znanje; čitali bi knjige, pohađali tečajeve, vježbali na sebi i članovima obitelji i prijateljima. Sve do trenutka kada bi shvatili da su spremni ići na višu razinu, prema savjetovanju širokih narodnih masa. Drugi majstori tarota su tek kasnije u životu shvatili da žele biti upravo to. Sve bi počelo zabavom. Malo gledanja u kavu, malo bacanja graha, malo buljenja u karte. Primjetili bi da su sve bolji i bolji u opisivanju ljudi i situacija, u predviđanju događaja, u savjetovanju kao takvom. Zatim, tu su pojedinci koji nisu na lagan način došli do spoznaje da se profesionalno time žele baviti. Morali su proći ozbiljne duhovne krize. Prije nego su postali majstori tarota morali su sebe redefinirati. Život ih je prisilio da sebi postave nove prioritete. Maloprije spomenuta duhovna kriza se manifestirala na mnoge načine. Pojedinci su sebi postavljali sljedeća pitanja: Pošto sam vjernik, je li grijeh proučavati tarot? ili Da li trebam ili moram otkriti klijentu baš sve što vidim? ili Kako će okolina reagirati na moju odluku ?, itd. Nekima se ova pitanja mogu učiniti smiješnima. Ali, mnogi su morali prvo sami sebi pružiti odgovor da bi mogli mirne duše nastaviti s radom.