Davidovič je identificirao 13 komponenti građevinskog materijala, koje su koristili drevni Egipćani. Ispostavilo se da su oni bili ‘na dohvat ruke’ graditeljima. Na primjer: natrij-bikarbonata u velikoj količini se nalazi u pustinji i jezerima, a talog rijeke Nil sadrži aluminij oksid.
‘Da bi se proizveo geopolimerni blok nisu neophodni visoka temperatura i visok tlak, ni suvremena tehnologija, sve što je neophodno je da se znaju točne proporcije tvari koje se koriste’, tvrdi Gleb Nosovski, a Davidenko navodi da se može uzeti bilo koja stijena i usitniti, a zatim prah pomiješati s običnom vodom i dobiti kamen koji se praktički ne razlikuje od prirodnog. Postoji zanimljiva drevna egipatska slika na zidu Rihmerove grobnice. Iz nje se može potpuno protumačiti fazni opis proizvodnje betonskih blokova. Dvije Egipćanina uzimaju vodu iz kvadratnog spremnika, treći miješa materijal, sljedeći priprema smjesu. Dobivena masa se sipa u kante, dalje ovim materijalom se izljeva ogromni blok.
Ono što potvrđuje umjetno porijeklo blokova piramide, jesu otisci mreže kojom se oblagala oplata, kako bi se bolje odvojila od materijala. Njih nema na donjem dijelu Keopsove piramide, gdje obično prolaze turisti, ali na višim dijelovima su uočljivi.
‘Pijesak djeluje na piramide kao brusni materijal, i on se diže maksimalno do visine od 10, 20 pa i do 30 metara. Na fragmentu bloka koji je uzet sa 50 metara mreža se jasno vidi. Tamo su slični tragovi vidljivi na svim blokovima. Da su blokovi isklesani od kamena, površina bi bila jednako obrađena i ona bi imala ravnomjeran znak. Prisutnost oplate znači da imamo posla s betonom ‘, kaže Anatolij Timofejevič Fomenko, član Ruske akademije znanosti, doktor fizičko-matematičkih znanosti i profesor Moskovskog sveučilišta.
Ostatke mreže za unutarnje oblaganje oplate moguće je uočiti ne samo na piramidi, nego i na drugim građevinama. Gleb Nosovski takav kamen našao je iu dvorištu hrama u Esni, na kojem se jasno vide tragovi betonskog porijekla. On je čak utvrdio da se blokovi, primjerice Mikerin piramide, sastoje od gornjeg, tvrđeg sloja, koji je granitnog podrijetla, i jedva se može sjeći čak i nožem, dok se ispod površinskog sloja nalazi mekani materijal, gotovo pijesak, koji se lako drobi pod rukom.
‘Ova piramida je napravljena od blokova tvrde vanjštine i mekog jezgre, a kod prirodnog kamena se to ne događa. Za beton je to normalno, zato što možete praviti blok koristeći različite materijale za izlijevanje. Manje kvalitetan materijal unutra, a kvalitetniji izvana. Unutarnji sloj može se jednostavno lomiti rukom, a vanjski ne ‘, kaže Nosovski.