Irske su pomorske tradicije jedne od najstarijih u Europi. Još je irski kralj Nial, u 4. stoljeću stare ere, slao svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U Srednjem su stoljeću irski misionari smjelo polazili na neizvjesne plovidbe, kako bi na razbacanim otocima Atlantskog oceana širili kršćanstvo. O njihovim uzbudljivim plovidbama i danas pjevaju drevne irske ‘imre’ – epovi, među kojima je, kroz minulu povijest, daleko najpopularnija bila ‘Putovanja Svetog Brandana’.
Sveti je Brandan povijesna ličnost (484-577). Za svog dugog života postao je živa legenda. Putujući po sjevernim zemljama i otocima, širio je kršćanstvo i osnovao je više samostana. Posebno je bio uporan u organiziranju ekspedicija, koje su tragale za Otocima sretnih, u zapadnom Atlantiku, koje mnogi i danas poistovjećuju s legendarnim Avalonom, svojevrstnu rajom na zemlji.
U irskom epu ‘Putovanja Svetog Brandana’ opisuje se uzbudljiva plovidba ovog misionara do neobičnog arhipelaga, udaljenog 40 dana plovidbe. Sa 17 svojih drugova, svećenika, Sveti se Brandan, iskrcao na živopisno kameno otok sa kojeg su se slapovi rušili u more. Tu su našli vodiča s kojim su se iskrcali na otok Ptičja raj, ali su uskoro nastavili plovidbu i nakon tromjesečnog putovanja kroz maglu, stigli do otoka na kojem je Sveti Ailbe živio u velikom samostanu.
Irska Odiseja, kako bi se mogla nazvati ‘Putovanja Svetog Brandana’, opisuje vrijeme od više godina, u kojem se znameniti misonara iskrcavao i posjećivao neznan broj živopisnih otoka, kojih danas nema ni na jednoj pomorskoj karti Atlantskog oceana. Boravili su na šumovitom otoku prepunom vinove loze, kojeg su nazvali Otok grožđa; odmarali se na Otoku ovaca; sretali ledene sante i promatrali otoka s vulkanskim kupolama. Na kraju su stigli do Obećane svete zemlje, bogate riznice voća i povrća ‘i svakojakog blagostanja’, gdje su proveli sedam sretnih godina. Sveti se Brandan vratio u Irsku u poodmaklim godinama. Uskoro je umro, navršivši 93 godine starosti.
Jedan cijeli zid u katedrali u Herefordu u Engleskoj i danas prekriva velika zemljopisna karta svijeta iz 1275. godine. Na toj su karti registrirana i otkrića Svetog Brandana, pa je na mjestu današnjih Kanara, ucrtano ‘Sedam svetih otoka – otoka Sv. Branadana ‘. Na kasnijim se kartama ovi otoci sve rjeđe spominju, au 18. stoljeću, otoka se javljaju pod imenom Kanari. Medu stanovnicima tih sedam otoka vjerovalo se da postoji i osmo otok, nazvano Sv. BORONDA, i da je smješteno oko 40 morskih milja od otoka Palme. Nekoliko je ribarskih ekspedicija 1721. godine tragalo za ovim otokom, ali njega više nije bilo na naznačenoj poziciji! O njemu se kasnije više nikada ništa nije čulo!