Medicinski stručnjaci koji su proučavali treće oko smatraju da je zapravo riječ o epifizi, žlijezdi smještenoj između dvije moždane hemisfere. Epifiza izlučuje melatonin hormon koji se smatra kemijskim prethodnikom snova, iskustva blizu smrti, meditacije, vizije i drugih oblika svijesti. Stoljećima su filozofi, mudraci i duhovni učitelji epifizu povezivali s trećim okom čija percepcija nije zamagljena ni ograničena fizičkim osjetilima. Francuski filozof Rene Descartes u svojim djelima je naglašavao važnost epifize nazivajući je “sjedištem duše” i “dijelom tijela u kojem duša izravno obavlja svoje funkcije”. Postoji uska veza između pojave duše u tijelu prema učenju raznih duhovnih tradicija i oblikovanja epifize. Utvrđeno je da se epifiza počinje stvarati u fetusu čettrdeset dana nakon začeća. Prema učenju tibetanskih budista zapisanom u “Tibetanskoj knjizi mrtvih”, upravo je toliko vremena potrebno da duša nakon smrti i izlaska iz jednog tijela provede u bestelesnom stanju prije nego što uđe u drugo tijelo. Ono posjeduje i univerzalnu mitološku povijest. To je srednje oko Šive oko Horusa u egipatskoj tradiciji, Kiklopa i roga Jednoroga. Ono se nalazi u sredini obrva iznad korijena nosa. Središte je naše duše u budnom stanju i djeluje na intuiciju, predviđanja i sjećanja, sposobnost vizualizacije i razumijevanje mentalnih pojmova. Naziva se i okom mudrosti. I u istočnoj iu zapadnoj kulturi treće oko se povezuje s intuicijom, vidovitošću, duhovnošću i mnogim paranormalnim pojavama. Mnogi hindusi nose tilak, znak od gline Gange na čelu, koja ima mistično značenje i predstavlja treće oko. Nalazi se na čelima drevnih bića iscrtanih na zidovima pećina i skulpturama u budističkim hramovima. Ima i pretpostavki da treće oko predstavlja memoriju vanzemaljskih ljudskih predaka ili bogova.