Nije teško reći: ,, Volim te “i ,, Nedostaješ mi”. Nije teško tražiti oprost …

Tužne poruke nitko ne voli šalje, a kamoli da dobije od voljene osobe, ali što da se radi. I raskidi su dio našeg života. Nemaju svi privilegiju da im se u ljubavi posreći iz prve.

Neuzvraćena ljubav, slomljeno srce, molba za oproštaj … sve su to neke neugodne situacije koje u nama probude jake emocije, pa dobijemo želju da voljenoj osobi napišemo ono što osjećamo i bar na trenutak sebi olakšamo dušu.

Postoji mnogo poruka koje možete poslati tom prilikom. Najbolje je napisati ono što osjećate, ali ako ste previše tužni da bi ste smislili što napisati, možda neka od priloženih poruka može pomoći.

Tko zna? Možda poruka napravi preokret, pa se pomirite s dečkom ili djevojkom. Možda se vaša ljubav uzvrati, a možda je vrijeme da pustite osobu koja odlazi iz vašeg života i ustupite mjesto pravoj ljubavi koja tek treba doći.

Poruke za raskid i ostavljene
Svaku večer Boga molim, da mi onog koga volim vrati, da naša ljubav još jača bude, a moje srce više nikad ne pati!
Bolje da nikada i ništa nije bilo. Da sam prešutio sve što je srce krilo. Zato se ne vraćaj, tišinu mi ne kvari. Pusti da budem kralj, kralj izgubljenih stvari. I bolje da se ne vidimo nikad, ne živimo u istom vremenu. Ja imam prošlost, ti imaš budućnost, snovi su između. I bolje da se ne vidimo više, jer shvatili bi tad u isti čas da sve je ovo, sve je ovo moglo proći i bez nas.
Najljepše dane provela sam s tobom, a kako na rastanku da ti kažem zbogom?
Dovraga sve, dovraga samnom. Odlazim, a volim te ljubavi. Jedina na svijetu, ne krivi me.
Crvene ruže prepune rose kažu da ljubav i sreću nose. Kad god mi neko pokloni cvijeće sjetim se tebe i dana sreće. Zašto se na kraju sve tako zbiva, zasto se ljubav u tugu sliva.
Ja znam da nemam više prava na tebe, al ipak ne možeš mi uzeti snove. U snovima te imam samo za sebe i ne dajem te nikome.
Znam, neću moći još dugo da zaspim. Beskrajno duge, proklete noći. Kako su pogrešni dani bez tebe, tu mi ni piće ne može pomoći. Nisi valjda luda da se stidiš što si me prognala istočno od raja. Bar se nasmiješi kada me vidiš. Ostani đubre do kraja.
Noćas ću ti doći u snove, u liku bijelog anđela da uljepšam tvoj san, da ti posljednji put kažem ti si meni sve … Ljubavi, zbogom, volim te: ((((
Zaboravi da smo se sreli, zaboravi da smo se upoznali, zaboravi da smo se rastali, al ne zaboravi da smo se ludo voljeli.

Ti nemaš prava na mene. Ti si ih imao stotine. Na tvome krilu su spavale, a ja sam samo imala tebe.
Jedino za čime žalim je naš zadnji susret. Nismo se ni oprostili kako treba. Kratki poljubac i slab zagrljaj, kao da će ih još na tisuće biti … a bio nam je zadnji …
Ti samo budi dovoljno daleko, za mene postoji drugi neko, čije će reci manje da bole, čije će ruke ljepše da vole. Ti samo budi srcu trag, još će mi neko biti drag još ću sa nekim naći sreću, nikad te više voljeti neću. Nekom ćeš biti dobra žena, odana, vjerna i poštena. Sve nek ‘ti bude drugi neko, ti samo budi dovoljno daleko.
Ne okreći glavu kad me vidiš i ne gledaj me kao neznanog gosta, osmjehni se bar zbog proslosti naše, od osobe koju volim i osmijeh je dosta!
Nedostaje mi naša ljubav, mila, bez nje se život kruni uzalud. Nedostaješ mi ti, kakva si bila, nedostajem i ja, onako lud. Ja znam da vrijeme ne voli heroje i da je svaki hram ukaljalo, al ‘meni, eto, ništa sem nas dvoje nije valjalo.
Oprosti što ti smetam što ti snove rušim, što kroz tvoje snove šetam, što opet te gušim, što ludo te volim i nudim ti sebe, oprosti al ne mogu živjeti bez tebe.
Živim zbog drugih meni je svejedno, poslije tebe potop ništa nije vrijedno. Podmuklo zaboli kao kvarni zubi, istina je da se samo jednom ljubi. I uvijek svečano obećam, a znam da lažem u sebi, da ću prestati se sjećam … ovo je posljednja pjesma o tebi.

Vjeruj mi, frajeru, nije mi žao što sam ti bila još jedna u nizu zavedenih djevojaka. Što je svaka tvoja riječ i svaki postupak bio lažan i isplaniran. Žao mi je, frajeru, što ne znaš da se najljepše stvari događaju neplanirano, žao mi je što ne znaš kako je divno voljeti nekog iskreno, imati nekoga za koga se svako jutro budiš …
Srce moje noćas pati jer niko neće da ga shvati, koliko sam ti ljubavi dala, ni ja nisam znala. Sad me srce zbog toga boli jer te jos uvijek iskreno voli.
Evo širim ruke ove, još ti duša ime zove, au srcu vječna zima, minut traje sto godina. K’o led se polako topim, a sutra kad oči sklopim, makar dođi, javi će ti ovaj mjesec žut, da mene vidiš, makar zadnji put.
Neuzvraćena ljubav. Poruke za nju i njega
Ponekad poželim da ti čujem glas, da srušim sve što je između nas i da ti kažem, da vrisnem snažno, ja te još uvijek … ma nije važno!
Možda je ludo da te volim, možda ponizno da za ljubav molim, ali jednoga dana kada shvatiš riječi moje, saznat ćeš da si izgubio nešto što je zauvijek moglo biti tvoje!
Ti si trag koji ne mogu izbrisati. Ti si bol koju nemogu preboljeti. TI si plamen koji nemogu ukrotiti. TI si onaj kojeg jedino mogu voljeti.
Ušao si u moje srce a ja sam te zavoljela. Davno si izašao a ja te nisam preboljela.
Kad jednom shvatiš da sam te voljela biće kasno jer tada više neću imati sedamnaest godina i neću voljeti tebe.

Sve ove suze što niz lice teku, nisu vatra, ali ipak peku. Jer mnogo je teško kad duša zaboli, kad nisi sa onim koga srce voli!
Zašto sam baš tebe srela, zašto kad to nisam smjela. Zašto me zanio pogled oka tvoga, i zašto sada moram patiti zbog toga?
Ovo ti pišem za sjećanje trajno misliš na mene moja slatka tajno, nikad ne zaboravi da te voli neko, kome si tako blizu a tako daleko.
Klizila je niz obraz i na usni stala, tako vrela i tako mala, u njoj se skupila tuga, u njoj su usnule boli, jer samo ta suza je znala da te iskreno volim …
Toliko si mi puta srce lomila da više ne osjećam bol, al samo mi lomi srce, jer ja ludim zbog tog, i svaki put kad mi srce slomiš ja te još više volim !!!
Što si mi to učinila, što si mi srce slomila? Ko da nemam osjećaje, kao da sam suha grana. Ali ja te ludo volim i ja sam proklet, evo ti moje srce pa ga slomi opet!