Ako je vjerovati onom što je lord Dauding izjavio 1963. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata poginuli piloti RAF-a (Royal Air Forces), Kraljevskih zračnih snaga Velike Britanije, nastavljali su i poslije svoje smrti da se bore protiv nacista! Za to je bio zaslužan ovaj neobični lord, a on nije bio makar ko nego najslavnija osoba RAF-a s činom maršala, koja je nosila laskavi nadimak ‘Churchill avijacije’.
‘Stupio sam više od dvadeset puta u vezu s pilotima koji su poginuli u bitci za Britaniju. Ispričali su mi kako su ih oborili i ja sam iz njihovih priča izvukao pouke da bi posavjetovao svoje lovačke ekadrile. Tako je mnogo mojih ljudi izbjeglo smrt, što je doprinijelo konačnoj pobjedi! ‘ – priznao je lord Dauding pod starost, ne želeći više krije tajnu o tome kako se rat u zraku protiv Hitlerove moćne avijacije vodio i na ovako čudan način! Kako je do toga došlo?
Još za vrijeme Prvog svjetskog rata brojni spiritistički centri nastojali su da stupe u vezu sa vojnicima palim u borbi, rukovodeći se, slično Flamarionovom, stavom Maurice Maeterlinck (1862-1949), koji kaže: ‘Žrtve nagle smrti, zbog nesreće ili rata, nenadano bačene iz ovog u onaj drugi život, imaju određene poteškoće da se prilagode tom novom stanju. Prema svjedočanstvima kojima se može pokloniti povjerenje, čini se da su raspoloženiji i spremniji od drugih da stupe u vezu sa živima. Još su povezani sa ovozemaljskim svijetom. To im, čini se, olakšava dijalog ‘.
Jedan od najvažnijih centara osnovao je pukovnik Gaskonj, britanski časnik, heroj bitke kod Kartuma, koji je bio strastveni spiritista. Proučio je sve o vezama između mrtvih i živih u starim civilizacijama, imao je izvanredno bogatu knjižnicu i pronašao jedan od sebi svojstvenih načina komunikacije s mrtvima. Nakon njegove smrti, pukovnikova udovica i kćer, upotrebljavajući metoda koji su od njega naučile, redovito su, navodno, kontaktirale s njim. Zato je, u vrijeme naleta Hitlerove avijacije na Britaniju, bilo potpuno logično što su dvije žene primile od pukovnika poruku u kojoj ih potiče da ‘pozovu’ mrtve vojnike koje je ubio neprijatelj da pomognu svojim živim drugovima!
Poslušale su, a lord Dauding (slika dolje lijevo), koji je zapise njihovih ‘razgovora’ s pokojnicima objavio u svojoj knjizi je, čini se, imao apsolutno povjerenje u njih! Uostalom, gospođa Gaskonj i njezina kći, prema tvrdnjam svih koji su ih poznavali, bile su inteligentne osobe, kulturna i zdravog razuma. Nisu težile popularnosti, slavi, niti da zarade na taj način.