Djevojka Debora Crowley je počela koristiti uidži ploču kada je imala svega šesnaest godina. Zajedno s prijateljima je postavljala najrazličitija pitanja ploči. Ubrzo je ustanovila da je, po svemu sudeći, stupila u kontakt s duhom muškog spola koji je ubrzo poslije toga počeo da joj se udvara …

Debora je nakon ‘igre’ s uidži tablom imala dosta čudna iskustva. Često je imala osjećaj kao da je netko, ili nešto, dodiruje, mada nikoga nije bilo u blizini. Kulminacija ove priče se konačno dogodila jedne noći, za vrijeme jake oluje, kada je Debora, u želji da prekrati duge sate dosade koje sa sobom nosi posao bebi-siterke, otpočela individualnu seansu sa uidži tablom. Duh se ponovno odazvao, ali je ovoga puta bio poprilično neugodan, pa čak i neprijateljski raspoložen. Debora je ploču odbacila daleko od sebe i tako se okončalo njeno igranje s ovom napravom za kontaktiranje duhova. Danas ona upozorava ljude da ne uzimaju lakomisleno uidži ploču u ruke, jer se nikada pouzdano ne može znati tko će se, ili što, odazvati na upućeni poziv. No, i unatoč takvim upozorenjima, svjedoci smo prave manije kontaktiranja duhova kako posredstvom medija, tako i korištenjem uidži ploči.
No, bilo bi krajnje pogrešno spiritizam smatrati produktom modernog doba. Podaci koji govore o prvim danima kršćanske crkve ukazuju da je medijumstva bilo uobičajeno među ranim kršćanima. Tako Tertulian (slika lijevo gore), jedan od prvih crkvenih otaca, opisuje jednu kršćanku koja je tijekom religijske službe upadala u trans i komunicirala s duhovima koje je opisivala kao anđele. U Švedskoj je mnogo stoljeća kasnije Emanuel Swedenborg, u svojoj pedeset petoj godini, razvio parapsihičke sposobnosti. On je, po vlastitom tvrđenju, imao kontakte s različitim duhovima, pa čak je i posjetio njihov svijet. Zapise o tome je ostavio u knjizi ‘Nebo i pakao’, koja je istovremeno i njegovo najpoznatije djelo.
Austrijanac Friedrich Anton Mesmer je 1772, nekoliko godina poslije Svedenbergove smrti, uzbudio javnost svojom teorijom o izvjesnoj životnoj energiji koju posjeduje svaki čovjek, a koju je nazvao animalnim magnetizmom. Mesmer je ovu životnu energiju koristio za liječenje, ali osim što je veliki broj pacijenata stvarno izliječen, dešavali su se i popratni efekti, koji su se ogledali u iznenada otkrivenoj sposobnosti da se čitaju misli, proriče budućnost, odnosno pronalaze skrivene stvari.
Američki iscjelitelj Andrew Jackson Devis, koji je također liječio metodama mesmerizma, počeo je sredinom XIX stoljeća tvrditi da je u transu kontaktirao osobno s Svedenborga, koji mu je tom prilikom rekao da je on, Andrew Jackson Devis, nositelj misije važne za čitavo čovječanstvo. Načela te misije, kao i spiritualno ustrojstvo svemira, izloženo je tri godine kasnije u knjizi pod nazivom ‘The Principles od Nature’. Knjigu je, po vlastitom tvrđenju, napisao tijekom transa.
O spiritizmu, međutim, u onom obliku u kojem ga danas poznajemo, možemo govoriti tek od trenutka kada su sestre Fox 1848. godine otkrile svoje medijumske sposobnosti. Moda kontaktiranja duhova se munjevitom brzinom počela širiti Amerikom, a ubrzo je zahvatila i Englesku i Njemačku. U Francuskoj je za širenje spiritističkog pokreta u najvećoj mjeri bio zaslužan Alan Kardek, medij čije je pravo ime bilo H.O.Rivail. Njegova knjiga nazvana ‘The Book of Spirits’, primljena tijekom transa, i danas se smatra nekom vrstom neprevaziđenog udžbenika spiritizma.
Spiritističke seanse se najčešće održavaju u privatnim kućama, ali iu takozvanim spiritističkim crkvama, koje su ubrzo osnovane. Početak ovakvih seansi je obično obilježavalo izgovaranje molitava, odnosno pjevanje duhovnih pjesama. Nakon toga bi prisutni medij pokušavao stupiti u kontakt sa svijetom duhova. Nisu bili rijetki ni različiti parapsihološki fenomeni koji su se dešavali sudionicima ovakvih skupova. Između ostalog, dešavalo se da dijelovi namještaja počnu lebde, dok su se prizvani duhovi ponekad prisutnima prikazivali u relativno vidnoj formi.
Spiritizam je, kao okultni fenomen, ubrzo privukao pozornost mnogih okultista koji su se složili da prizivanje duhova na ovaj način ima dosta sličnosti s izvjesnim unutarnjim magijskim radovima, ali uz ogradu da je rad ozbiljne magijske lože nešto sasvim drugo od spiritističke seanse, izvedene u nekoj javnoj prostoriji pred masom potpuno nepoznatih osoba.
Mnogi bi pomislili da suvremeni pripadnici ‘New Age’ pokreta, a osobito oni koji gravitiraju ka duhovnoj potrazi za istinom, magiji i takozvanom kanalisanju, bezrezervno odobravaju uporabu uidži ploči u svrhe prizivanja duhova.No, stvari stoje sasvim drugačije. Mnogi od njih o tome imaju isto mišnjenje kao i gore spomenuta Debora Crowley.
‘Pretpostavimo da živite u Njojorku i da iŝet van, ščepate prvu osobu na koju naletite i odvučete je u svoj stan’ – kaže Roger Pyle, medij koji se bavi pomaganjem osobama koje su zaposjednute. On smatra da ljudi koji koriste uidži table čine identičnu stvar kada prizovu neko biće iz svijeta duhova. Ne može se očekivati, po njegovim riječima, da će kontaktirani duh po svaku cijenu imati profinjene manire.
Mnogi ljudi kažu: ‘Tko se nalazi tamo?’ Zbog takvog primitivnog odnosa, uidži tabla je mnogo primljivija za najnerazvijenije tipove straĹno energije. Ja ih nazivam neuspjelim komadima. Te astralne energije su za zabavu i igranje. Doći će do table i reći vam da ste bili kralj u prošlom životu. Te energije mogu kod vas prouzokovati osjećaj zastrašenosti.

& Nbsp;