Albert Einstein (1879 – 1955) je sudjelovao u nizu projekata Instituta na Princeton-u. Eksperiment ‘Duga’ je djelomično bio zasnovan na njegovoj ‘Ujedinjenoj teoriji polja’. U svojim diskusijama sa dr. Rudolph LANDENBERG-om, ekspertom u području mina i torpeda, Einstein je predložio upotrebu elektromagnetskih polja kao moguću zaštitu od podvodnih projektila. Povežimo bizarni ‘Philadelphia Eksperiment’ s načelima Einsteinove teorije.
Einstein u svojoj Teoriji premošćuje jaz između mikro-kozmosa i makro-kozmosa. Gledajući bazične prirodne grupe kao energiju, materiju, vrijeme, prostor i gravitaciju, uočeno je da sve imaju nešto zajedničko: njihovi efekti se mogu pronaći iu atomu iu prostoru – svemiru. Ove grupe su jedinstvene sile, ali se znanstveno mogu podijeliti na elektromagnetske i gravitacijske.

Einstein ih je počeo analizirati i povezivati ​​u jednu teoriju još (u svojim mladim danima, 1905) sa svojom čuvenom ‘Specijalnom teorijom relativnosti’. Teorija (sumirana u čuvenom E = mc na kvadrat) pokazuje da svi sustavi / elementi / skupine koji se kreću na uniforman način, imaju iste vladajuće zakone. Na kozmičkom prostoru, gravitacijsko polje dolazi do sunca i uzrokuje kretanje planeta oko njega. Na atomskom razini, nukleus stvara elektromagnetsko polje koje opet uzrokuje kretanje atomskih čestica oko njega. Sunce također ima elektromagnetno polje i svoje polove … kao što i atom ima svoje gravitacijsko polje. Znači, riječ je o ekvivalentima. I konceptima koji se prožimaju i prelamaju.
Deset godina kasnije, 1915, Einstein je objavio svoju ‘Generalnu teoriju relativnosti’. Po njoj, kada svjetlo (koje je elektromagnetna sila), uđe u gravitacijsko polje, ono se savija. Stupanj savijanja zavisi od mase i brzine gravitacionog tijela.
Pretočeno u projekt ‘Duga’, htjelo se postići slijedeće: ujediniti ove sile i promijeniti stanje jednog tijela – objekta. Ako bi se uspjelo stvoriti gravitacijsko polje koje oscilira na elektromagnetskoj frekvenciji, onda bi sadržaj unutar polja ostao isti, ali bi se moglo utjecati na pojedine objekte, brisati ih ili učiniti nevidljivim.
Oni unutar polja bi vibrirali velikom brzinom i postali nevidljivi onima izvan polja. Elektromagnetsko polje vibrira frekvencijom bliskom brzini svjetlosti i stvara gravitacijsko polje koje sprječava gubitak mase unutar polja i pretvaranje u čistu energiju. Jednostavnije rečeno, onemogućava objekt ili bića unutar polja da se DEZINTEGRIRAJU.
Teorija pretočena u znanstveni pokušaj doista zvuči kao znanstvena fantastika. Ali, pokušajmo znanstveno objasniti principe rada uređaja kojima smo okruženi: laser, svemirske stanice ili obični TV. Rezultat će biti isti. Na teoriju će nam um reagirati skeptično. Ali, prisustvo samih uređaja nam se čini normalno, jer smo se navikli na njih. Ako teoretsko objašnjenje i mogućnost za ‘nevidljivi brod’ postojala u prvoj polovici prošlog stoljeća, onda je realizacija ovisila samo od ulaganja. A svjetski rat, gubici Saveznika na moru i postojanje kritične mase znanstvenog kadra, opreme i financija, dovelo je do inzistiranja na uspjehu ovog projekta.
Naturalizirani Mađar John von Neumann (1903-1957): pionir na računalnom dizajnu, kibernetici i razvoju atomske i hidrogenske bombe, je, uz Teslu i Einsteina, treći teorijski i organizacijski stub Projekta Duga.
Razarač USS Eldridge (DE-173) porinut je u more 27. kolovoza 1943. Prvu godinu službe je proveo na Atlantiku ploveći od Bermuda, preko karipskih otoka do marokanske obale. Nakon toga je uslijedio transfer na Pacifik u blizinu japanske obale. Nakon rata, 1951. prodan je Grcima gdje se nalazi i danas (u Pireju, i čeka da bude prodan u staro željezo.). Službeni brodski dnevnici su javno dostupni. Međutim, za prva tri mjeseca (27.08.43. – 1:12:43.) Stoji obavijest: ‘… the deck logs missing and therefore unavailable …’. Slučajnost? Zapisnici ‘… nedostaju, i stoga su nedostupni …’?
Prema grčkim podacima, brod datira iz lipnja 1943, a na kolovoza. I, napokon, vojni magazin ‘Jane’, koji inače daje točne datume porinuća svih američkih vojnih brodova, za ‘Eldridge’ daje samo godinu (1943). To je jedini takav slučaj.
Vjerojatno to sve leži u činjenici da su prvi testovi izvršeni u lipnju 1943, a onaj u kome brod stvarno nestaje, u listopadu 1943. Pa, ako vojni podaci pokazuju da je brod pušten u pogon u kolovozu, onda se lako eliminiraju pitanja o njegovom navodnom sudjelovanju u eksperimentima dva mjeseca ranije. Službeno objašnjenje je da tada broda nije ni bilo.
Vojni zapovjedni brod ‘SS Andrew Furuseth ‘bio je na promatračkoj misiji uz brod’ Eldridge ‘. Brodski dnevnici vezani za spomenuti period ‘… have been destroyed by executive order!’ Unisteni !? Prema čijem nalogu?
Frederik Tracy, ratni veteran na vojnom brodu ‘USS Antietam’ nalazio se u filadelfijskom doku tijekom eksperimenta. On izvještava o službenom memorandumu kojeg je posadi njegovog broda pročitao kapetan. Memorandum je došao iz Ureda Tajnika Armije iu njemu stoji da ‘… svako spominjanje događaja od 28. listopada 1943, u kome je’ Eldridge ‘nestao, da bi se nakratko pojavio u Norfolk-u, a zatim nanovo u Philadelphiji, biće smatrano činom izdaje ‘. Naravno, posada ‘Antietam’-a se dobro zabavljala dok je slušala ovaj Memorandum. Nešto kasnije, Tracy je čuo od kolega mornara i časnika da je kompletna posada ‘Eldridge’-a zadržana u mornaričkoj bolnici Bethesda Naval Hospital bez mogućnosti komunikacije sa svijetom.
Elektroničar i časnik osiguranja Patrick Macey govori o epizodi iz 1945. kada su pregledani filmski materijali koji su prikazivali tri bojna broda. ‘Dva manja broda kao da su energijom hranili onaj veći. Nakon nekog vremena, centralni brod, razarač, polako je počeo nestajati u magličastu oblaku. Mogao se vidjeti samo otisak na moru. Kada se polje ugasilo, brod se pojavio … ‘
Carl M. Allen, mornar s ‘SS Andrew Furuseth ‘govorio je o efektima eksperimenta na posadu broda, tijekom i poslije rata. ‘Ponekad bi trebalo i šest mjeseci da se mornari’ odmrznu ‘od šoka. Nije riječ o psihološkom šoku, već efektu Hiper-polja. ‘
Autor knjige ‘The Case for the UFO’, dr. MK Jessup ističe da je ‘… eksperiment vrlo interesantan, ali poguban za ljude. Uporaba magnetske rezonance izmiče izvan kontrole. Riječ je, zapravo, o transferu materije u drugi nivo ili dimenziju i to bi moglo predstavljati prekretnicu, ako bi se moglo kontrolisat … ‘
U noći 20.04.1959. dr. Jessup je pronađen mrtav u svojim kolima. Prema policijskom izvještaju, auspuh je bio zatvoren tako da je ugljični dioksid ulazio u kabinu automobila. Autopsija nije nikada izvršena, nikakva poruka nije nađena, a slučaj se vodi kao samoubojstvo …