Doslovno prevedeno, riječ ‘čakra’ znači ‘kotač’. Ona izražava fokusiranje ili multikoncentrično izražavanje dinamičkog života koji vlada svemirom. U ljudskom tijelu čakre ili psihički centri, označavaju prostorni razvoj makrokosmičkom snage svemira na razini mikro kosmosa, noseći tako istinu drevne aksiome: ‘Kako je gore, tako je i dolje’. Saznanja o čakrama najviše ima kod Hindusa, koji su u toj oblasti najviše i radili. U svijetu se io čakrama mnogo zna i ima puno literature. Postupno silaženje duše kroz uzastopmne gradacije suptilne i fizičke tvari osigurava izvanrednu sliku radova prirode i stalnosti odnosa između suptilne i fizičke anatomije. Evo jednog od pokušaja da uđemo u trag ovom silaženju.
Duša pri inkarniranja privlači dovoljno univerzalne i mislene građe da formira mentalno tijelo. zatim, manja supstanca astralne ravni koristi se za formiranje emocionalnog pokretača ili tijela izbor. Nadalje, eterična struktura gradi se od tvari mnogo grublje nego što je ona u astralnoj ili mentalnoj ravni. Suptilni živčani sustav ‘nadišla’ gradi se od tvari eteričnih razina i mreža potiče fizički živčani sustav. Sljedeći korak dolje vodi do formiranja engokrinog sustava. Nije uputno tvrditi da je svaki pokretač građen ovim redom, već da on predstavlja tijek odvajanja tvari od duše. Tek sada možemo razmatrati koncentrične centre snage u eteričnom tijelu i njihov odnos s ovim tijekom.
Logično, čovjek bi očekivao da nađe čakru projicira suštinski neuro-endokrini utjecaj, čakru koja podržava sve druge centre i utječe na zaštitu projektiranog fizičkog oblika, onu čakru koja će bdjeti nad tijelom na fizičkom planu. Takav centar je osnovna ili bazna čakra, poznatija kao čakra korijena. U psihičkom smislu ona utječe na čovjekov opstanak i krizne reakcije, a na fizičkom planu vanjsko odredište su nadbubrežne žlijezde kao dio endokrinog sustava, bubrezi i kralježnicu ili stup života.