Fizičar arheje Dulibašev se zainteresirao za taj slučaj. Obišao je hotel i shvatio zašto je gost učinio neshvatljiv gesta s krevetom. Hotel je bio star, a greda je bila sasvim trula i mogla je pasti svakog trenutka.Škripala je čim bi netko prošao kat iznad. Preko dana čovjek ne zapaža te zvukove prijeteće opasnosti, au svijest zauzetu drugim mislima prodirali su samo jaki zvuci. Ali, kad je spavao, čulo sluha mu je prenosilo u mozak tiho škripanje grede. Mozak je prihvatio i analizirao te zvukove i u podsvijesti se stvorio prostor za prirodno zaključivanje – ta škripa nagovještava opasnost. Podsvijest je svoju analizu i oprez ustupila svijesti i sada je bio kratak put do donošenja odluke o premještanju kreveta.
Podsvijest je u neprekidnoj međuakciji sa sviješću, ona je prisutna u svim psihičkim aktivnostima čovjeka. Samo tako možemo shvatiti ponašanje ljudi u različitim situacijama. Možda nema nikakvo sudbonosno gospodarstvo podsvijesti nad sviješću, ali bi isto tako bilo pogrešno pretpostaviti da je uloga podsvijesti u radu mozga beznačajna ili slučajna. U podsvjesne pojave spadaju i instinkt i intuicija, čije porijeklo čovjek nije u stanju objasniti.
Jedan od elemenata podsvijesti je i osjećanje. Evo jednog primjer. U filmsku vrpcu su montirani kadrovi s tekstovima koji nemaju nikakve veze sa sižeom filma – to je reklama za neke nove proizvode. Tekstovi pojavljuju i nestaju tako brzo da ih gledatelji i ne zapažaju, ili ne dopiru do njihove svijesti i poimanja. Međutim, poslije filmske predstave mnogi gledatelji hrle u trgovinu i kupuju robu koja je upravo bila reklamirana na takav način. Kako ovo objasniti? Dok je svijest bila zabavljani radnjom filma, reklamne poruke su doprle do podsvijesti, koja je naredila čovjeku da kupi reklamiranu robu.
Čovjeku pod hipnozom je narešena da, kada se probudi, zaboravi sve o čemu mu je govorio hipnotizer, ali da se sjeti jednog naređenja – da nakon četiri dana telefonira liječniku i upita ga kako mu je. ‘Broj mog telefona je taj i taj, ali vi ćete i to zaboraviti’ – rekao mu je liječnik hipnotizer. Čovjek puna četiri dana nije razmišljao o hipnotizeru, ali jedan sat prije određenog vremena osjetio kako ga sve više obuzima nervoza i odjednom se sjetio liječnika. Da se možda nije razbolio – pitao se čovjek. Poželio je da mu odmah telefonira, ali je postao svjestan činjenice da mu ne zna broj telefona. Nervoza, nalegodnost, pa i ozbiljna uznemirenost učinili su svoje i čovjek koji više nije mogao sjedi mirno, naglo je ustao, zgrabio slušalicu i stao birati neki broj. Odgovorio mu je liječnik hipnotizer. Ovaj eksperimet ponavljan je više puta s raznim osobama i uvijek je dao isti tok i rezultat.