Izgleda da od ovih ‘vudu smrti’ ne umiru samo usamljeni pojedinci ve, u nekim okolnostima, one mogu poprimiti oblik epidemije i pogoditi čitava plemena. Prema ‘British Medical Journal’-u, Antropološko udruga s Cambridgea upoznato je sa slučajem jednog melanežanskog plemena čiji su članovi na početku prošlog XX stoljeća umirali jedan za drugim, bez vidnog razloga. Istraga je pokazala da je susjedno pleme imalo nezgodan običaj da zarobljava i odsijeca glave muškarcima iz plemena o kome je riječ. Strah da ne dožive takvu sudbinu izazivao je smrt kod potencijalnih žrtava. Dokaz tome je to da – kada su europski antropolozi intervenirali i natjerali prinosioce žrtava da ljude zamjene divljim svinjama – neobjašnjive smrti su prestale. Evo i jednog izvještaja:
‘Prije mnogo godina, dok sam bio vojni liječnik u Bari, Mezopotamija, pregledao sam jednog urođenika kuhara, koji je za sebe govorio da je uklet. Nije pokazivao nikakve anormalno simptome, ali sjetio sam se da je jedan od domorodaca iz časničke menze obolio od kuge i da je prethodne noći u kuhinji uhvaćen zaraženi štakor. Domorodac je bio uvjeren da je zaražen. Pošto sam ga pregledao, ostao je sjediti nepomičan, umotan u pokrivač. Pošto mu se puls usporavao, naredio sam mu da pešači.Sutra ujutro, puls mu je pao na 40-50 i sve je teže i teže disao. Dao sam mu stimulativna sredstva, ali bez rezultata. Umro je u pet sati po podne. Autopsija je pokazala da nije bolovao ni od kakve bolesti. Bolnički kirurg mi je rekao da je u Indiji naišao na veliki broj sličnih slučajeva ‘,
Ovaj slučaj je tipičan primjer smrti autosugestijom, a i reakcija liječnika je klasična. On očito nije mogao vjerovati da je čovjek umro, mada je bio savršenog zdravlja. Ipak, njegova zapažanja koja se odnose na puls i disanje ‘oboljelog’ su zanimljiva: ona navode na pomisao da je smrt izazvana pretjeranom stimulacijom para-simpatičnog sustava – što je potvrđivalo zaključke koje je formulirao doktor Rihter poslije nekih pokusa na životinjama.
Tijekom Drugog svjetskog rata jedan sanitetski časnik se sa sličnim slučajem sreo u Maleziji. Jedan Gurka pešadinac od 25 godina starosti bio je doveden iz džungle u nesvjesnom stanju u kojem se nalazio pet dana. Onda se zasnalo da je dva tjedna ranije, dok je bio na straži, video utvaru svoje majke. Za sujevernog gurka ta pojava je značila da će umrijeti za vrijeme punog Mjeseca tako da je zaspao da bi sačekao smrt … Dok se nalazio u bolnici odbijao je govori, jede i pije – ali poslije punog Mjeseca je ‘ozdravio’ i zatražio da ponovno zauzme svoje mjesto. Nekih pet tjedana kasnije, uoči punog Mjeseca, ponovno je zaspao i umro bez vidnog uzroka. Ostale Gurke to uopće nije iznenadilo: za njih, takav kraj je bio neizbježan.