U posljednje vrijeme malo češće se piše i govori o urinoterapija u liječenju raznih bolesti, pa i onih najtežih. Prvi tekstovi iz ove oblasti potiču iz Indije, i to napisani 3000 godina prije Krista. Šivambu-kalpa (u sklopu Damar tantre) opisuje kako je bog Šiva dao korisnički ljudima živjeti bez bolesti i starosti.
Tu se kaže: ‘Sada ću te upoznati s korištenjem urina koji liječi. Onaj tko jede slanu, gorku i ljutu hranu nije za žaljenje, ko jede lako probavljivu hranu, taj upravlja svojim osjećajima. Ne uzimajući prvi i posljednji mlaz, mora biti srednji mlaz. Taj mlaz urina je tako važan kao otrov u ustima repate zmije. On uništava starost i bolest. Pravilna uporaba šivambu (urina) tijekom jednog mjeseca dovodi do izlječenja nekih bolesti i očišćenja unutrašnjosti organizma, tijekom dva mjeseca jačaju osjećaje, tijekom tri mjeseca potpuno uništenje korijena svih bolesti, posel pet mjeseci čovjek dobiva bistra um i poznavanje mantri … ‘
U Bibliji se na jednom mjestu kaže: ‘Pij vodu iz svoje cisterne’. Po tvrdnji dr S. Mitchella, koja se odnosi na korištenje urina. Inače, ovaj način liječenja ima svoje mjesto na fakultetima tradicionalne medicine, au Moskvi je uveden još 1930. godine. Indijske Ajurvede navode: ‘Nema ničeg na svijetu što ne bi trebalo iskoristiti kao lijek. Ali, sve je potrebno primjenjivati razumno. Urin je protuotrov svakog otrova. Ljudska mokraća čini tijelo snažnim, poboljšava probavu hrane, sprečava prehladu i kašalj, regulira žuč, poboljšava apetit, smiruje nerve, uništava lišajeve i druge kožne bolesti ‘.
Jogini i lame izdržavaju vrlo duge periode gladovanja zahvaljujući uporabi urina, a mnogi smatraju da je to jedan od najbitnijih preduvjeta za duhovni razvoj. Poznati su mnogi nesretni slučajevi – najčešće su to priče o brodolomcima – kada su ljudi i po nekoliko mjeseci uspjeli preživjeti pijući svoj urin. Kod nas se uglavnom zna da je urin dobar kod raznih ozljeda, posjekotina i otoka. Mnogi znaju i za oblog koji se pravi kombinacijom gline – po mogućnosti zelene- i urina. Najčešće se primjenjuje protiv proširenih vena, gangrene i bolnih otoka. Najopširnije i najdetaljnije opise upotrebe urina u liječenju dao je ruski iscjelitelj G. P. Malahov, dok su na Zapadu najpoznatiji dr Mitchell i Armstrong. Na jednom kongresu urinoterapeuta iznesen je podatak da se uspjeh u liječenju karcinoma kreće oko 60%. Svakako da je ova tehnika primjenjiva na većinu bolesti, ali utvrđeno je da najslabije rezultate pokazuje kod šećerne bolesti.
Urinoterapija je univerzalni sustav liječenja kojim može se jednostavan, jedinstven i dovoljno učinkovit način pomogne kod čitavog niza različitih oboljenja. Pretpostavlja e da je nastala u drevnoj Indiji, a liječenje urinom se prakticiralo sve do današnjih dana. Suvremena medicina je više okrenuta farmakološkim lijekovima (jer donosi ogromne količine novca farmaceutskim kompanijama) i sve više zapostavlja drevna saznanja i iskustva. Urinoterapija je jedno vrijeme pažljivo izučavana i u bivšem SSSR-u i tamo su postojali liječnici koji su specijalizirali ovu oblast.
