Kontrolirajući sjevernu Njemačku i luke koje su pripadale njihovom sektoru, britanske su snage na kraju Drugog svjetskog rata imale velike izglede da će zarobiti veći dio nacističke hijerarhije. Britanci su također imali najbolji položaj, zato što je Ruse više zanimao Berlin, a goleme američke snage uglavnom su se nalazile u južnoj Nemačoj, gdje su bile poslane istražiti navodnu ‘reduta’. Uza sve to, četiri godine prije kraja rata, Britanija je uspjela uhvatiti zamjenika Führera Trećeg Reicha, Rudolfa Hesa, a on je u tom kritičnom trenutku bio vjerojatno najupućeniji od svih nacista. Rudolf Hes sletio j e u Škotsku 10. svibnja 1941. godine i zatražio sastanak s vojvodom od Hamiltona. Njegovi planovi za mirovne razgovore smjesta su odbadeni, i tako je počeo njegov 46-godišnji boravak u zatvoru. Hesov utamničenje jedan je od najčešće razmatranih misterija rata. Neki tvrde da je zatvoren zbog štete koju su britanskoj monarhiji mogle nanijeti informacije koje je on mogao otkriti. Drugi tvrde da je britansko odbijanje njegovog mirovnog prijedloga dovelo do golemih teritorijalnih, materijalnih, financijskih i emocionalnih gubitaka nacije, a zbog njegovog ućutkivanja, Britanski narod nikada nije saznao ponuđene uvjete za mir ni koliko su se oni mogli pokazati povoljnim. Medutim, kako tvrdi Christof Friedrich, a neki vjeruju da su ‘Hesu bili povjereni izuzetno važni spisi o Antarktiku’, ali bez obzira jesu li to bili papimi dokumenti ili mentalne bilješke, jedna je stvar siguma: Hes, Führerov zamjenik, znao bi sve o namjerama nacista u vezi s Antarktikom.
Iako su i Hitler i britanska vlada Hesa ​​otpisali kao ‘luđaka’, njegova ludost sigumo bi mu ograničila sposobnosti u njegovim brojnim funkcijama u Nacističko stranci i vladi. Pa ipak, Hes je bio šef Auslandsorganisationa, povjerenik za vanjske poslove, povjerenik za sva sveučilišna pitanja i sveučilišnu politiku, povjerenik za sva tehnološka pitanja i organizaciju, a također i načelnik ureda za rasnu politiku. Hes je, laički rečeno, u svemu imao svoje prste. Rudolf Hes je također bio aktivan član tajnog društva Thule, i za Antarktik se zacijelo zanimao i na osobnom i na profesionalnoj razini. Hes, strastveni pilot, iskoristio je svoj položaj u Nacističkoj stranci iu društvu Tule kako bi se sreo s Richardom Byrda kad je držao predavanja članovima Deutsche Antarktische Expedition (Njemačke ekspedicije na Antarktik) iz 1938, i kroz svoje kanale Hes bi doznao za sve što je otkriveno u Neuschwabenlandu. Byrd, koji je kao prvi čovjek koji je preletio južni i Sevema pol bio živa legenda u cijelom svijetu, bio je možda najbolje obaviješten polarni istraživač ikada, i svoje ogromno znanje i detalje o svojim pothvatima prenio je Nijemcima. Byrd savjeti na njegovim predavanjima, a na kraju i uspješna nacistička ekspedicija osvajanja Neuschwabenlanda mogli su nacistima dati dovoljno samopouzdanja
uspostaviti održivu bazu na Antarktiku. Hesov let i njegovo hvatanje par godina nakon Deutsche Antarktische Expedition Znacl su da je bilo započelo provođenje planova. Njegov zavidan položaj zamjenika Führera i njegova bliska povezanost s društvom Thule koje je sponzosalo ekspediciju zračili su, kao što je kanadski novinar Pieme izvan pääsen utvrdio nedugo nakon Hesovog ljeta, da u Trećem Reichu nije bilo važnijeg vojnog plana i tajne kojih on nije bio svjestan. Od svojih 46 godina u zatvoru, Hes je prve četiri proveo potpuno pod britanskom jurisdikcijom. Iako su tajne koje je odao u te četiri godine Nirnberški sud i britanska vlada službeno odbacili kao ‘ludosti’, u nekim su ih krugovima shvatili ozbiljno – posebno nakon što je Britanija krajem rata zaroblla još neke od najmoćnijih njemačkih nacista. Nažalost, kako je Hes ostao u zatvoru sve do svog sumnjivog ‘samoubojstva’ 1987. u dobi od devedeset tri godine, svi podaci o njemu nedostupni su po britanskom zakonu o službenim tajnama, a tako će i ostati u doglednoj bududnosti. Koliko je Hes znao o Antarktici utočištu može se samo procijeniti na temelju indicija.
Heinricha Himmlera, Rajsfirera SS trupa, Britanci su zarobili 23. svibnja 1945. godine. Iako je uspio počiniti samoubojstvo kapsulom cijanida i tako izbjeći saslušanje, njegova svita nije imala tu povlasticu. Himmlera je Hitler proglasio izdajnikom zato što je pokušao ugovoriti mir s SAD-om i Velikom Britanijom. Ali kako se Himmler nije imao dime cjenkati, a njegova zlodinača prošlost značila je sigumo smaknuće, je li možda ipak Britancima ponudio informacije koje su im bile potrebne u nadi da će se izvući ili, u najgorem slučaju, možda izbjeći vješala? Na njegovu nesreću, bez nade za pomilovanje i nakon što je Donits zarobljen istoga dana, Himmler je postao nevažan, i gnušajući se što ga se tretira kao običnog vojnika, objavio je svoj identitet prije nego što je oduzeo život. ritanija je usprkos tome najvjerojatnije došla do svih informacija koje su joj bile potrebne temeljitim saslušavanjem njegove svite. Saznali su sve što im je Himmler mogao otkriti – a da pritom nisu morali držati u zatočeništvu jednog od najvećih zločinaca u Europi. Himmler kojeg je Albert Speer opisao kao ‘napola ekscentrika, napola vođu’, uspio je od siromašnog peradara postati najstrašniji, najomraženiji čovjek Europe zbog svog sistema terora, koji je od masovnog ubijanja napravio industriju, i zbog svoje vjerne SS paravojske koja je osiguravala ‘lojalnost i pokomost ‘nacističkj državi.
Misije SS-ovog Ahnenerbe (Društvo za proučavanje ostavštine predaka, neka vrsta nacističog okultnog ureda) koje je Himmler odobrio u sklopu potrage za drevnom ostavštinom Arijaca na tako dalekim mjestima poput Tibeta, Egipat i Irak, pa čak i na onim bližim poput su Kanarski otoci, donijele su neprocjenjive količine materijala za istraživanje. I premda je Deutsche Antarktische Expedition iz 1938. bila čvrsto pod kontrolom Hermana Goeringa, Himmler je bio više nego zainteresiran za otkrića ekspedicije i mogućnost otkrivanja ulaza u legendami šuplju zemlju – do te mjere da je zasigumo zatražio da ga se informira radi promicanja mita o arijevskoj ostavštini. Usprkos tome, diskutabilno je da li je Himmler znao nešto što britanskim obavještajcima na kraju rata nije bilo već poznato, iako su saveznicima, a posebno Britancrma. rezultati brojnih misija SS-ovog Ahnenerbe bili od neprocjenjive vrijednosti. Iako je dr. Erst Šafer, vođa ekspedicije na Tibet, tvrdio da je Himmler imao neke vrlo čudne ideje i da su svi oni petljali oko okultizma, to nije utjecalo na vrijednost bilo kojeg istraživanja ili prikupljenih dokaza. Himmler se od vješala spasio kapsulom cijanida, a Geiring je također upotrijebio kapsulu s cijanidom večer prije svog pogubljenja. Jesu li im pilule dali britanski špijuni u zamjenu za informacije? Hes, Himmler i Goering uspjeli su počiniti ‘samoubojstvo’ dok su bili u zatvoru – od toga su dvojica bila čvrsto u britanskim rukama. Sva tri samoubojstva okružena su velom tajnovitosti, posebno ako se ima u vidu da su sva trojica imala određena znanja o Antarktiku. Iako su Hermana Goeringa zarobile američe snage, on je ipak znao dosta o nemaca ekspedicijama na Antarktik 1938.-39. i 1939.-40, jer je on odlikovao prvu ekspedicrju i hvalio se njemačkim uspjesima pred svijetom.
Gering je dugo bio ličnost broj dva Nacističke stranke, ali uspio je izbjeći smrti i pravdi pod najzagonetnije okolnostima. Rođen u obilju kao sin kolonijalnog časnika, Gering je postao jedan od nemačih zračnih asova Prvog svjetskog rata, primivši brojna odlikovanja. Godine 1923. pridružio se Nacističkoj stranci i sudjelovao je u državnom udaru, čime je zaslužio Hitlerovo povjerenje, ali je i ranjen u prepone. Zbog te rane Gering je postao ovisan o morfiju – što je imalo duboke posljedice. Geringovo vjenčanje s bogatom i utjecajnom ženom pomoglo mu je učvrstiti svoj položaj među elitom. Njegove veze s gornjom klasom Nacističkoj su stranci pomogle daleko više od bilo kakvih parada. Godine 1932, Gering je izabran za predsjednika Reichstaga ali je, usprkos svojoj popularnosti, stjecao sve više neprijatelja zbog svoje egocentričnosti, ambicije i pohlepe. Postao jedan od najbogatijih ljudi u Nemačoj, a doslovno svo svoje bogatstvo opljačkao je od žrtava nacizma. Godine 1936. dosegnuo je vrhunac svoje karijere u Nacističkoj stranci postavši Hitlerov zakoniti nasljednik. Ipak, njegova populamosti još uvijek nije bila na vrhuncu, na tu kratkotrajnu slavu trebao je čekati do ranih njemačkih uspjeha u blickrig protiv Poljske. Međutim, njegova ovisnost počela mu je narušavati razum i status medu elitom.
Rane njemačke pobjede povećale su Geiringov ugled u Hitlerovim očima, ali Hitlerova hirovita ćud brzo se promijenila. Kada je Geringov Luftwaffe izgubio bitku za Britaniju usprkos brojčanoj nadmoći, Gering je izgubio njegovu naklonost. Utjehu je nalazio još samo u morfiju iu svom golemom, opljačanom blagu. Do 1943. Geiring više nije bio u vodstvu Nacističke stranke, bio je težak ovisnik, doslovni samotnjak iu teškoj nemilosti. Bilo kakva znanja o nacističkim planovima za preživljavanje s kojima je mogao biti upoznat bila bi sumnjiva, ali je lako moguće da je američkim obavještajnim službama mogao otkriti dosta onoga što je o Antarktiku u svoje vrijeme saznao od elite, i što je SAD potaknulo da razmotre mogućnost postojanja nacističkog utočišta na Antarktiku i poduzimanje akcije. Štoviše, Amerikanci su mogli čuti glasine o tome što su otkrili Britanci. U prvom antarktičkom proljeću nakon završetka nirnberškog ispitivanje pokrenuta je operacija Highjump, ali lako je moguće da su Amerikanci propustili vlak zato što su u to vrjeme najbolje obaviještenog nacista, admirala flote Karla Donitca, već bili ispitali Britanci. Je li između Donitca i Britanije postignut tajni dogovor? Kada pogledamo činjenice, više je nego zamislivo da je dogovor zaista postignut.