Kršćanske Crkve kao krivca za ovaj fenomen označavaju Nečastivi silu. A što o tome kaže nauka?
Teorije o uzrocima su prilično nepouzdane. Jedne ukazuju na mogućnost paljenja metana koji se stvara tijekom probave, druge polaze od toga da postoje ljudi koji stvaraju statički elektricitet izuzetno jakog napona, koji, opet, u kombinaciji sa zapaljivim plinom, može dovesti do eksplozije.
Je li moguće da, kao u slučaju nekih alergijskih reakcija, nekoliko faktora mora istodobno se pojavi?
To nitko ne zna, ali je biolog Denis Davis na tome utemeljio svoju hipotezu. On misli da je moguće da se, uslijed genetske pogreške, pretjerano razmnože ljudske stanice koje sadrže izuzetno jak energetski molekulu nazvan fosfoenolno-piruvitska kiselina (PEP). Višak takvih stanica, u normalnim okolnostima, uništava imunološki sustav, ali, ako i imunološki sustav zakaže, što se povremeno događa, sustav će postati prepun PEP-a. Ako bi se to dogodilo, pretpostavlja biolog Davis, u jednom trenutku bi bila pokrenuta lančana reakcija. Žrtva bi se onesvijestila, krv postala prezasićena kiselinom, temperatura tijela bi počela rasti do razine na kojem bi tjelesne tvari počele gore, a tijelo, prepuno PEP-a, bilo bi pretvoreno u pogonsko gorivo i potpuno bi sagorelo.
Ova teorija zasnovana je na poznatoj pogrešci u ljudskom sustavu – da zbog pogreške ili slabljenja genetskog materijala stanice ne poštuju utvrđeni ritam reprodukcije. Mogućnost da se ova greška pojavi raste s godinama, što se slaže s podatkom Rendlz i Hugha da je kod starijih osoba veći postotak samozapaljenja. To bi, također, objasnilo i kako neka vrsta unutarnjeg izgaranja, u kojoj se samo tijelo pretvara u gorivo, može potpuno uništiti tijelo, a da pritom gotovo ne dotakne okolinu.
Teorija Denisa Davisa daje dobru osnovu za istraživanje fenomena spontanog ljudskog samosagorevanja. Na žalost, zvanična nauka će se i prema njoj najvjerojatnije odnositi kao i prema letećim tanjurima i većini parapsiholoških fenomena – praveći se da nema. A to nikada nije dovelo do istine!