Spomenut i jednu kmpleksu teoriju koja se neposredno tiče postojanja vampira, a koju je iznijela pokojna Diane Forčen, jedna od vodećih modernih okultista. Poput mnogih drugih okultista, ona je vjerovala u astralno tijelo – spiritualno drugo tijelo koje može odvojiti od fizičkog tijela i nastavi svoj vlastiti život. Tvrdila je da je pomoću jednog okultističkog trika moguće spriječiti raspadanje astralnog tijela nakon smrti fizičkog tijela. Pozivala se na jedan slučaj s kojim je imala prilike da se upozna – sudbinu nekolicine mađarskih vojnika za koje se govorilo da su postali vampiri, i da su se održali u svom eteričnom dvojniku (astralnom tijelu) time što su ‘vampirisali ranjenike’.
Poslije smrti, odvajanje astralnog tijela od fizičkog tijela je trajno. Ali okultisti vjeruju da astralno tijelo može odvojiti od fizičkog tijela još za života neke osobe i da poprimi neki drugi oblik – primjerice oblik ptice ili životinje. Može li to možda da nam pruži novi temelj za vjerovanje u postojanje vampira? Dajen Forčen je čvrsto vjerovala u sposobnost snažnih osjećaja da stvore misaona obličja koja posjeduju svoju zasebnu egzistenciju.Negativna osjećaje visokog naboja mogu, zahvaljujući tome, natjerati astralno tijelo poprimiti oblik nekog opakog monstruma ili samblasti, odnosno – vampira.
Navodi se slučaj jedne mlade rumunjske seljanke, Eleonore Zogun. eleonora je jednom psihologu pokazala, ‘ujede nečastivog na nadlaktici svoje ruke’. Dok je on sjedio s njom, djevojka je zaplakala, a na njezinoj ruci pojavili su se ožiljci od zuba, koji su se zatipm pretvorili u modrice. Da li je to bio neki aventinjski duh, ili Eleonorin podsvjesni um koji je izmakao kontroli razuma? A možda to čak nije ni bio Eleonorin duh, možda je to bio um nekog drugog?
Može li neka mentalna predodžba biti projektirana kao fizička realnost? Može li podsvijest stvarati čudovišta i sablasti koje napadaju i razaraju? Može li astralno tijelo neke mrtve osobe da se pripije uz tijelo neke druge osobe i da se hrani njezinom krvlju kao vampir, s ciljem da održi svoj život ?,
Sva logična objašnjenja, međutim, ne pružaju i odgovor na pitanje zašto je legenda o vampiru toliko ustrajna i univerzalna. Izgleda da njezini korijeni sežu dublje u čovjekovu ličnost. I zaista, dobar dio fasciniranosti vampirima leži u podsvijesti. Do izvjesnog stupnja, naime, u svima nama počiva jedna bazična želja da se ponovo sjedinimo s pokojnicima koje smo voljeli i koji su nas voljeli. Vjeruje se da pokojnici osjećaju neodoljiv poriv da se vrate voljenima koje su napustili. Najdublji izvor te projekcije počiva u našoj želji da nas pokojnici ne zaborave, želji koja, u krajnjoj liniji, potječe iz straha doživljenog u djetinjstvu da će nas napustiti voljeni roditelj. Vjerovanje da pokojnik može posjetiti svoje voljene, osobito noću, susreće se diljem čitavog svijeta. Takav je, svakako, slučaj s većinom izvještaja o navodnim vampirima koji su se vratili voljenim osobama i svojim obiteljima.
A, mnogi će reći da su jedini vampiri koje bismo mogli susresti u stvari žive osobe čije su intimne patološke fantazije fiksirane na vampira što siše krv. Ako ta stranica neke ličnosti postane dominantna, ona će možda i sama povjerovati da je vampir.