Pod Babilonom je Ivan – prognan iz Rima na Patmos – mislio na Rim. Ali, Babilon istovremeno simbolizira cjelinu bezbožničkog idolopoklonstva koje je praktikovano u ‘svetom gradu’ Rimu. Preko Rima je ovo bezbožništvo ušlo u crkvu, kada je Konstantin pretvorio kršćanstvo u državnu religiju. Tako se stvorilo babilonsko trojstvo, iz bezbožničkog (poganskog) kulta dekadentne svjetske sile i posvetovljene Crkve.
‘Bludnost’ o kojoj govori Jovanovo Otkrivenje povećalo se kada je Rimska imperija zamijenjena Rimokatoličkom imperijom. Ivanova vizija označava babilonsko-rimsku bludnicu kao ‘ženu’ u porfiru i skerletu, punu nakita od zlata i dragulja. Time je predstavljena strast Rimske crkve za raskoši.
A ‘zlatna čaša’ koju ona drži u ruci, puna je gnusobe. Tko ovdje ne pomišlja na psihoteror – s prijetnjom prokletstvom – prema nevjernicima, kojim je babilonsko-rimska vlast pokušala ugasi unutarnje kršćanstvo. To je uvijek iznova eskaliralo u krvavo nasilje. A to u Ivanovoj viziji simbolizira ‘žena koja se opija krvlju svetih i krvlju svjedoka Isusovih’ (17,6).