Nedaleko od Hajgejtskog groblja živi jedna osoba koja izvještaje o vampirizmu shvaća ozbiljno. Velečasni Christopher Neil Smith je vodeći britanski egzorcista i pisac mnogih rasprava o egzorcizmu. On može navesti nekoliko primjera ljudi koji su mu se obratili tražeći pomoć u vezi s vampirizmom. Osobito snažno ga je dojmio slučaj jedne žene koja mu je pokazala ožiljke na svojim zglavcima. Ti ožiljci pojavili su se noću, na mjestima odakle je krv nesumnjivo bila uzeta. A nije bilo nikakvog očitog razloga zašto bi tako nešto moglo dogoditi. Bili su to ožiljci slični onima koje ostavi neka životinja. Svećenik odbacuje mogućnost da je samo žena mogla to učini. Došla je k njemu čim je osjetila da joj je krv bila sisana, a kad je on obavio ritual egzorcizma – ožiljci su nestali.
Drugi klijent koji je došao iz Južne Afrike, imao je sličan fenomen, kao da ga je neka životinja napala noću i isisala mu krv. Velečasni Nil Smith ni tu ne može pronaći neko očigledno objašnjenje. Treći slučaj odnosi se na nekog čovjeka koji je, nakon što mu je umro brat, imao čudno osjećanje da mu je životna snaga bila polako isisavan. Ranije je on bio sasvim normalna osoba, ali poslije bratovljeve smrti osjećao je da život polako ističe iz njega, kao da se brat hranio njegovom krvlju. Kad je egzorcizam bio obavljen, on je osjetio olakšanje i ponovno postao vitalan, kao da mu je nova krv ponovno potekla venama. Neil Smith isključuje mogućnost nekog jednostavnog psihološkog objašnjenja za ovo, kao na primjer osjećanje krivnje preživjelog prema svome bratu. Među njima nije bilo nikakvog neslaganja. U stvari, njemu neko vrijeme nije ni bilo jasno da je vampir bio njegov brat.
Svećenik opisuje vampira kao polu-životinju, polu-čovjeka, i kategorički odbacuje sugestiju da su takve stvari samo u ljudskom umu. Mnogi ljudi će kazati da je Neil Smith bio lakovjerna žrtva obmane. Većina će odbaciti izvještaje o vampirizmu u modernom svijetu kao najobičniju besmislicu. Međutim, kao što Horacio kaže Hamletu u čuvenom Shakespeareovom komadu: ‘Ima mnogo tajni između neba i zemlje o kojima vaša filozofija i ne sluti’. Ali, da li te egzotične tajne uključuju i vampire? Zdravorazumski gledano, kako netko uopće može vjerovati da su leševi u stanju noću izlaziti iz svojih kovčega da bi sisali krv živih ljudi, previli nove vampire od svojih žrtava, i vraćali se u grob prije nego što svane zora? Skeptični duhovi smatraju da je to nemoguće. Neki čak kažu da je to najbesmislenija od svih praznovjerja. Pa ipak, činjenica je da su ljudi diljem svijeta od pamtivijeka vjerovali u vampire. Legende sežu u mnoge vekove unatrag prije početka nove ere, do drevnog Asira i Babilona – i uvijek je vampirizam uključivao ispijanje krvi, te životodavne tekućine.