Čovjekov strah od smrti uglavnom potječe od nepoznatoga, a k tome, sama činjenica da prestajemo postojati u jednom obliku, koji je našim čulima najprihvatljiviji, jest dodatni strah i nerazumijevanje onoga što se zbilja događa nakon smrti tijela čovjeka.

Kroz prošlu i ovu sada desetljeće života sakupila sam dovoljno znanja da možda mogu ponuditi neke odgovore na ova pitanja. Naravno, teško je doslovno opisati ono što doživim u stanjima dubokih meditacija, ali može se objasniti do razine gdje bi ljudski um uspio shvatiti dio svega.

Sve je ciklično, pa i naš život! Kada ustanemo u jutro znamo da ćemo krenuti na posao, izaći iz kuće, vratit se natrag kući, opet zaspati, pa se probuditi i ponoviti slično dešavanje. Ovo upravo govori o minijaturnim ciklusima koje svakodnevno radimo. Nakon toga, ciklično je sve na našem svijetu, uključujući godišnja doba, potrebe fiziologije, biokemijske procese u prirodi, kretanja planeta i tako dalje.

Kada bi sada sjeli i malo razmotrili stvari dnevno radimo, došli bi do zaključka da apsolutno, pa gotovo svaka stvar koju radimo, zatvara neki vid ciklusa. Ako je sve što je bazirano na životu u prirodi ciklično, onda je sasvim prirodno da je i život ciklična promjena.

Kada gledamo učenja moderne fizike, dolazimo do zaključka da je prema novim istraživanjima iz područja kvantne fizike, sasvim moguće, pa čak i najvjerovatnije dokazano, postojanje različitih paralelnih svemira. Ako je tako, onda je moguće skoro sve da se dogodi, a samim tim je moguća i egzistencija procesa inkarnacije, koji je jedini logičan slijed, prema našoj cikličkoj prirodi.

Inkarnacije se najčešće smatraju kao nešto, više manje, linearno, ali to nije tako. Prije svega, što su uopće inkarnacije? Definirano je da je to utjelovljenje ili oličenje novog života u novom tijelu. No, linearnost je pojava koja nikako nije svojstvena cikličkoj prirodi. Naše energije nisu podložne takvom ponašanju, jer kao što je naš život ciklički, tako je i kolekcija tih života koje preživimo po inkarnacijama ciklična, gdje će nekoliko inkarnacija graditi jedan životni ciklus.

Budući da u ovim stvarima su vrijeme i prostor zanemariv pojam, inkarnacije mogu biti dosta nejasne i pomalo teške za shvatiti ljudskom umu koji praktično nije sposoban doći do zaključka egzistencije svijeta u kojem ne postoje pravila bez vremena i prostora. Kako ne bi dalje komplicirala već komplikovanu stvar, reći ću da unutar i životnih ciklusa postoje, također, drugi ciklusi, a to je još uvijek i sa stanovišta konstantne meditacije, koju sam doživljavala, teško pojasniti.

Kroz ovo sve, nameće se pitanje “Što je to uopće što prelazi iz nas u naš naredni život?”. Opće prihvaćen naziv je duša. Duša je nematerijalna, komponenta u biću, ali to prema mojim meditacijskim doživljajima nije tako jednostavno opisano. Naša duša, ili pravilnije rečeno Anima je samo odraz djela kolektivne energije u prostoru.

Morate znati da je sve, a pogotovo u našem materijalnom univerzumu, povezano. Povezanost koju imamo u ovom prostoru ne zasniva se samo za naš hranidbeni lanac i čuvanje ekologije, kako bi naš plavičasto-zelenkasti drugar od planete ostao zdrav i jak da nas nosi na sebi. Povezanost je u našoj svijesti, i ta svjesna veza se upravo ogleda na tome da li smo sposobni animirati (oduševiti) nešto što je materijalno.

Krenimo s jednostavnim pitanjem, ako naš drugar zvani Planet može na svojoj koži nositi život i stvoriti ga na sebi, zašto onda i on ne može biti živi stvor kao mi? Da, naravno da jeste živi stvor, bez obzira što samo djeluje materijalno, kako se nama to i priviđa. Dizanjem naše svijesti o stvarima oko nas, mi jačamo i svoju Animu.

Svojom ANIMI smo u stanju iscijeliti svoje tijelo, unijeti beskonačnu sreću i ljubav u naš život, ali i još mnogo toga. No, kada govorimo o Animi koju posjedujemo, ona nije jednolična, samo naša. Mi smo i na razini Anime vezani, kako među sobom, tako i za našeg zelenkasto-plavog drugara Zemlju, ali i preko njega sa svemirom, koji je u stanju ispuniti svaku želju ako ga to fino zamolimo.

Spomenula sam univerzum u obličju Boga? Da, nisam ga specificirala kao božanstvo, ali Univerzum nam je svima zajednički i idealan. Također, kao i božanska sila, samo je upitno (što je shodno našoj genetici i memoriji Anime) što to mi prihvaćamo kao našeg Stvoritelja. Onda je najjednostavnije Stvoritelja poistovjetiti sa Svemirom, jer je On svima isti, samo drugačije definiran našom veoma različitom individualnošću na globalnoj razini.

Upravo Kreator je onaj koji vodi naš duh kroz inkarnacijske cikluse ocjenjujući što u narednom životu da nam predstavi kako bi se razvili u smislu o kojem sam nedavno pisala. No, zbog toliko cikličnih situacija u našem svijetu, dolazimo do beskonačnosti u kreaciji. Astrofizičari su predstavili da naš univerzum ima sferičan oblik, a pored toga se misli da postoje i mnogi drugi univerzumi, što upravo govori o broju nepojmljivom ljudskom umu.

Čisto numerološki, jako je teško odrediti broj prije beskonačnosti, pa tako beskonačnost ima samo pozitivan i negativan predznak, u smislu da predstavlja najniže i najviše znamenke prema kojima se može ići. Tako je isto i sa Stvoriteljima, ima ih TAĆINA toliko koliko i svemira, a svaki univerzum ima svoju gradaciju da li je negativan, neutralan ili pozitivan. Naš univerzum, spada u neutralan univerzum, unutar kojega je sve u balansu i za svaku akciju imamo reakciju. Naše Božanstvo nastoji održati ovdje balans, jer smatra da nam je to esencijalno kako bi napredovali. Mi težimo također ka blagom usponu u pozitivan sklad.

Uz ove informacije je lako objasniti kako izgleda život poslije smrti, ali što je ono što se dogodi kada dođe trenutak smrti? U tom momentu čovjek dosegne svoj klimaks. Njegova ljestvica duhovnog razvoja i ispunjenja rezultata svojeg prisustva na ovom svijetu se popne na razinu koja je zagarantiran da Stvoritelj zaključi gdje dalje ići sa duhovnim tijelom ove osobe.

I onda, zaustavlja materijalni pogon fizičkog tijela na najprihvatljiviji način za karmu ove osobe i uzdiže njenu / njegovu energiju ka astralnom tunelu putem duhovnih posrednika (obično ih imenuju kao anđele smrti, ali oni su samo vektri koji vode duh umrlog na pravo mjesto). Zatim se duh osobe poveže sa Stvoriteljem koji mu pojasni na kome i kakvom je razini te se tu uspostavi jako dubok kontakt između osobe i Stvoritelja, a nakon tog kontakta se taj duh usmjerava ili u drugi univerzum ili opet u ovaj isti.

Nadam se da je ovaj članak uspio objasniti procese ovog tipa. Vjerujem da će se nakon čitanja ovoga pojaviti možda neka vaša razmišljanja o sebi io tome tko ste vi.