Odabir životinje koja će vještici služiti kao magijski pomagač ovisi o mnogo čimbenika. Često se događa da postoji karmička veza između vještice i životinje. Tako se, primjerice, vještici Ellyenne iz Amerike njezina magijska mačka Mu vratila u vidu mačke Greyfir. Vještice kažu da je u slučajevima ponovnog inkarniranja životinja kod starih vlasnika, životinja u nekoj od prethodnih inkarnacija najvjerojatnije oslobođena od pripadajuće grupne duše. S takvim životinjama je mnogo lakše raditi. Kaže se još da je njihova aura veća i drugačije boje nego što je to uobičajeno.
Značajan čimbenik u izboru životinje koja će vještici biti drug i suradnik u magijskom radu ima božanstvo s kojim vještica radi. Za Kelte su svete životinje bili jelen, koji je bio posvećen bogu Kernunasu, i konj, koji je posvećen božici Épône. Velška boginja Rhianon je također bila povezana s konjem. U Grčkoj je bog Pan, koji je predstavljen kao pola čovjek pola jarac, bio izravno povezan s kozama. Grčka božica Artemida je kao boginja prirode i Mjeseca bila nazivana još i gospodaricom divljih zvijeri. Njoj su bile posvećene sve životinje, a naročito medvjed, pas i morka.
U Egiptu su također slavili mnoge životinje. Nut, egipatska božica neba, je u obliku krave svako jutro rađala boga Ra. Ovakvi primjeri mogu se redati u nedogled. U principu, vještice vjeruju da ih njihovi životinjski ljubimci, sem toga što im pomažu u magijskom radu, povezuju i sa božanstvima kojima su posvećeni.