Kroz povijest u brojnim narodima postoje priče o ljudima koji su posjedovali nevjerojatnu sposobnost prelaženja vremenskih linija te su tako vidjeli ono što krije budućnost. Herodot (grčki povjesničar iz 6. st. Pr. Kr.) Opisuje svoju proročicu Pitija iz Apolonovog svetišta u Delfima, a Flavije Filostrat još u 1. st. zapisuje svoje viđenje na daljinu. Jedan od najpoznatijih vidovnjaka današnjice, Nostradamus, opuisuje vizije u svojem djelu nazvanom Centurije. Vidovitost je danas opće prihvaćena, okultisti ju smatraju poželjnom. Tako možemo naći mnoge majstore koji su svoj dar vidovitosti razvijali kroz određenu granu i usavršavali.
Kako na Zapadu tako i na istoku odavno se o vidovitosti govori kroz praksu yoge. Upravo škole zapadne ezoterije 3. oko ili ayna čakru (smještenu na čeonom predjelu) smatraju izvorom vidovitosti. O otvaranju 3. oka i sposobnostima su pisane mnoge knjige te i danas budi veliki interes učenika različitih škola ezoterije. Rijetki pojedinci se rode s ovim darom dok se drugi moraju odvažiti na teži put rada i odricanja. Neki smatraju da se sva djeca rađaju s ovim sposobnostima ali da se odrastanjem ta sposobnost gubi. Vidovitost u današnje vrijeme je poznata još kod gledanja u daljinu. Američka vlada je ulagala dosta u istraživanje parapsihologije i koristila tehnike Remote viewing tj. telepatske i vidovnjačke sposobnosti.
Vidovitost (viđenje budućnosti) ili poklapanje naše svijesti s kolektivnim nesvijesno (nalazimo u radovima Č.G. Junga, rad s arhetipovima, kolektivno nesvijesno, Anima Mundi). Za vidovitost postoje i mnoge vježbe pa tako danas razni majstori i vidovnjaci izvode (putem rituala) i uče obrede za vidovitost. Nema osobe koja bar jednom nije imala želju zakoračiti u onostrano, zaviriti u moguće inačica budućnosti, preskočiti paralele i granice stvarnosti, šetati dimenzijama. Neki na vidovitost gledaju kao na prekletstvo, a neki na dar.
