Povijest parapsiholoških istraživanja i eksperimentiranja u bivšem Sovjetskom Savezu je vrlo dugačka, mada je u vrijeme Staljinove vladavine, bar službeno, ona odbacivana kao neznanstvena iu suprotnosti s dijalektičkim materijalizmom. Ali, dok je u Americi Joseph B. Rajn u dugom nizu ogleda sa pogađanjem znakova na kartama dokazivao postojanje telepatije, u SSSR je ubrzo prevagnula želja da se u takozvanom ‘hladnom ratu’ stekne prednost korištenjem nesvakidašnjih sposobnosti pojedinaca u svrhu špijuniranja, da se pronađu načini kako bi se takve moći produkovale umjetno, po želji, i da se stvore oružja o kojima potencijalne neprijateljske vlade ni ne sanjaju, a unutar zemlje mogu poslužiti kao učinkovit metoda kontrole masa i nametanja volje.
U seriji članaka posvećenim ovoj temi, novinar Emil Bahurin tvrdi, na temelju svojih izvora, da su Rusi na kraju Drugog svjetskog rata uspjeli da se dočepaju velikog broja nacističkih okultnih istraživača i da nisu bili ‘gadljivi’ da njihove jezive eksperimente primjene u svojim laboratorijima. Doktor J. A. Kolodov, primjerice, istraživao je efekte konstantnog magnetskog polja na zečevima i došao do otkrića da ono izaziva neuobičajene promjene na elektroencefalogramu životinja. Stvaranje i primjena umjetnih polja u ljudskoj sredini, bio je sljedeći korak koji je imao utjecaj na zdravlje i ponašanje stanovništva da bi se postigla kontrola uma.
Doktor Nikolaj Koklovom, bivši agent KGB koji je prebjegao na Zapad, dobio je 1976. zadatak od CIA ispitati tajna parapsihološka istraživanja u SSSR. On je razotkrio masu negativnih psihičkih eksperimenata, od kojih je dvadesetak bilo provođeno u dobro čuvanim laboratorijima i na njima zaposleno na stotine vrhunskih znanstvenika. Srca laboratorijskih životinja su bila zaustavljana telepatski, novorođeni zečevi ubijani strujom, a telepatske reakcije njihovih majki pomno bilježene. Osuđenici na smrt bili su, po Koklovom, zgodni subjekti za razne smrtonosne ispitivanja, kao što je bilo korištenje psihokineze, da bi se paralizirali pojedini dijelovi njihovih kičmenih stupova. Psihotroni generatori, tvrdio je Nikolaj Koklovom, već tada su se u izvjesnim vladinim laboratorijima u Moskvi proizvodili na veliko.
U pokuse je bilo uključeno i prenošenje virusa zrakama, odnosno valovima na daljinu. Tome je desetljećima ranije utro put ruski znanstvenik doktor Aleksandar Gurtvič i to otkrićem da sve žive stanice produciraju nevidljivo zračenje, nazvavši ga ‘mitogenetička radijacija’. Doktor Vlail Kaznacejev i tim znanstvenika u Novosibirsku su u tisućama ponovljenih eksperimenata virus iz oboljele stanice prenosili na zdravu, koja se nalazila u hermetički zatvorenom kvarcnom kontejneru. ‘Smrtonosna informacija’, kreirana na ovaj način, mogla je poslužiti kao ubistveno oružje na daljinu, o čemu je u američkoj ‘Vojnoj reviji’ u prosincu 1980. godine pisao pukovnik John Alexander. Sovjeti su, po njemu, uspjeli inficiraju pileći embrij smrtonosnim virusima uz pomoć ultraljubičaste radijacije, koja je prošla kroz kvarcno staklo i prenijela bolest zdravom, neinficiran embriju. On je počeo da se degenerira u roku od 36 sati.
U psihotrone generatore negativnog zračenja, navodno, pretvoreni su mnogi suveniri u tadašnjem Sovjetskom Savezu – popularne ruske lutke ‘babuške’, žlice i slično, i da se dijele kao pokloni određenim posjetiteljima. Pokazalo se da su oni koji su ih primili počeli osjećati depresiju, ravnodušnost, čak i da pate od emotivnih slomova.

& Nbsp;