Podrijetlo najpopularnijih običaja vezanih za Dan Svetog Valentina – Valentinovo datira iz srednjeg vijeka. U Engleskoj i Francuskoj, 14. veljače smatran je danom koji je posvećen pisanju romantičnih pisama i slanjem ljubavnih poruka. U Velikoj Britaniji tijekom 1700. je bio aktualan jedan vrlo popularan običaj uoči Valentinova. Mnoge dame su u noći pred Valentinovo uzimale pet lovorovih listova koje su posipale ružinom vodicom i ostavljale u kutu svog jastuka. Prije odlaska na spavanje dame su recitovale kratku molitvu: “Dobri Valentine, budi ljubazan prema meni u snovima, dozvoli mi da vidim svoju pravu ljubav.” Vjerovalo se da se tada može vidjeti lik svog budućeg muža u snovima. U Velikoj Britaniji, žena bi napisala imena svojih simpatija na male komadiće papira, koje bi stavljale u glinene kuglice. Kada bi kuglice pale u vodu, verovaloi se da će ona kuglica iz koje se prve odvoji papir i izađe na površinu biti čovjek koji je njezin budući suprug. U Velikoj Britaniji i Italiji, neke djevojke su ustajale prije izlaska Sunca na Svetog Valentina i stajale kraj prozora gledajući za čovjekom koji će prvi proći. Tada se vjerovalo da će prvi čovjek koga djevojka vidi imati sličan izgled njenog budućeg supruga. Cvijet koji je posebno vezan za Valentinovo je ljubičica, ima posebnu konotaciju, jer legenda kaže da su ljubičice rasle oko prozora zatvora gdje je bio zatvoren Sveti Valentin. U jeziku cvijeća, ljubičasta je simbol vjernosti u ljubavi. Postoji puno vjerovanja vezanih za ovaj praznik. Posebnu pozornost treba obratiti na ptice koje se tog dana vide. Ako ovog dana djevojka vidi goluba, vjeruje se da će se udati za čovjeka dobrog srca, ali ako vidi vrapca udat će se za siromašnog čovjeka. Nije dobro ukoliko djevojka vidi sovu, jer se nikada neće udati. Ako djevojka ovog dana vidi pticu štiglica (češljugar) znak je da će se udati za bogatog čovjeka.