Strah od nepoznatog je prirodan. Ovaj strah datira tisućama godina unatrag i proizlazi iz različitih uvjerenja o nadnaravnom postojanju i nebeskim tijelima. Među tim nebeskim tijelima, Sunce i Mjesec su odigrali važnu ulogu. Isto tako, solarne i lunarne eklipse su gledane sa strahopoštovanjem, strahom i često su smatrane božanskim gnjevom. Energija za vrijeme pomrčine Mjeseca kod određenih osoba je vrlo instinktivna i agresivna. Pomračina snažno utječe na ljudsku prirodu, a mnogi ljudi tada osjećaju da su potaknuti kozmičkom energijom i snagom. Pomrčina Mjeseca donosi mnoge predrasude i mnoga vjerovanja među kulturama svijeta. Drevni Kaldejci su vjerovali da pomračenje Mjeseca ispoljava gnjev, glad, bolest, prirodne katastrofe koje će tek uslijediti. Drevni Europljani su vjerovali da treba izbjegavati bračne odnose tijekom pomrčine Mjeseca, jer bi to sigurno rezultiralo rođenjem loših potomaka. Biblija kaže da kada Mjesec pocrveni dolazi Apokalipsa. Puno kultura identificira pomračenje sa nekom vrstom svjetske nesreće ili neminovne propasti. U drevnom kineskom jeziku izraz za pomračenje “Chih”, što znači “jesti”. To dalje dodatno konkretizira njihovu percepciju da je “Mjesec bio pojeden, a da mu se krv širi preko lica”. Narod u Indiji još uvijek se skriva unutar kuće tijekom pomrčine, jer vjeruju da pomračenje Mjeseca šalje loše zrake na Zemlju. Svaka kultura imala svoje priče i vjerovanje o pomračenju. Iz tradicionalnog uvjerenja, ljudi u Japanu i Indiji još uvijek lupaju lončiće i pucaju iz oružja. Još uvijek je zastupljeno vjerovanje da trudnica ne smije dirati trbuh tijekom pomrčine Mjeseca, jer ako to uradi – beba će imati primjetan mladež. U Indiji se vjeruje da trudnice ne smiju izlaziti van tijekom pomračenje, jer će beba biti rođena slijepa ili s rascepljena usnom.