Stoljećima se vjerovalo da su ljubimci koji prate vješticu dar nečastivog. Istina je, zapravo, da su u svoju životinju vještice uložile godine strpljive obuke i uspostavljanja potpunog mentalnog kontakta. Upoznajte se sa svim teškoćama koje vještice imaju pri treniranju životinja i kako se psihička energija trenera projicira na ta divna stvorenja.

U legendama o vješticama se, gotovo po pravilu, kao njihovi pratitelji javljaju crne mačke, gavranovi i neke druge životinje koje uz pomoć svojih nadnaravnih sposobnosti služe svojim gospodarima. Činjenica je da su vještice u prošlosti, ai danas, stvarno posjedovale ovakve životinje. Lovci na vještice su vjerovali da su takve životinje bile poklon koji su vještice dobile osobno od nečastivog, ali to nije bilo ni blizu istini. Činjenica je da su te životinje svoje magijske sposobnosti dugovale dugotrajnom magijskom treningu kojem su ih vještice podvrgavale, a ne nečastivom.
Današnje vještice se trude da za ovakvu obuku izaberu što mlađu životinju. Podrazumijeva se da to mora biti osobni veštičin ljubimac, a ne životinja koja pripada nekome drugome. Po općem mišljenju mačke su najpogodnije životinje za one vještice koje nemaju dovoljno iskustva u ovome poslu.
Prva razina magijskog treninga životinja sukladno Vesticija običajima traje godinu i jedan dan. Tijekom toga razdoblja vještice se trude da što više vremena provedu zajedno sa svojim ljubimcem, kao i da što više nauče o njegovim navikama, karakteru i načinu na koji reagira u različitim situacijama. Ovaj period služi da se uspostavi što prisniji odnos između vještice i životinje. Vještice to postižu na različite načine. Neki od njih su i plesanje zajedno sa životinjom pod svjetlošću mjesečevih zraka, spavanje u istoj postelji, zajedničko objedovanje i slično. Neke vještice čak nekoliko vlasi svoje kose upletu oko ogrlice životinje koju obučavaju, a pramen životinjskog krzna stave u svoju magijsku torbu.
Sljedeći razinu obuke koji također traje godinu i jedan dan podrazumijeva uspostavljanje mentalnog raporta i telepatskog kontakta između životinje i vještice. Da bi to postigle vještice koriste vrlo jednostavne tehnike. Jedna od njih sastoji se u tome da sjednu preko puta obučavane životinje, maksimalno koncentrirati na nju i mentalno joj upute poruku da treba da im priđe. To rade prvo sa, a potom i bez gledanja životinje u oči. Kada slanjem mentalne poruke postignu željene rezultate, vještice prelaze na viši oblik ove tehnike koji se izvodi slanjem emotivnih poruka.To se radi tako što se oblikuje velika ‘grudva’ ljubavne energije i pošalje ka životinji. Pri tome se gleda kakvu će to reakciju izazvati. Nasuprot ove tehnike nalazi se ona kojom se životinja plaši ili joj se sugerira da ode. Mnoge vještice tvrde da su razradom ovih tehnika i njihovim potpunim ovladavanjem ne samo uspješno trenirale svoje kućne ljubimce, već i da su razvile moć kontrole divljih zvijeri, što je vještina koja se tradicionalno pripisuje vješticama.
Narodna tehnika koju koriste vještice u procesu magijskog treninga životinja jeste tehnika kojom se ka životinji usmjerava psihička energija. Vještice, pošto aktiviraju dovoljnu količinu takve energije, vrše njezin prijenos u smjeru životinje. To čine tako što šakama iznad životinje čine pokrete slične onima koje bi činile kada bi ih milovale. Dok to rade, vještice se trude da opaze koliki je stupanj energije potrebno uputiti ka životinji da bi ona postala aktivnija. Tijekom magijskog rada vještice ovu informaciju mogu vrlo dobro iskoristiti jer, po njihovim riječima, po ponašanju dobro istrenirane životinje mogu ocjene u kojoj mjeri je unutar magijskog kruga aktivirana i koncentrirana psihička energija.
Tehnici projektiranja psihičke energije ka životinji suprotstavljena je tehnika smirivanja i opuštanja životinje. Vještice to izvode tako što životinju prvo pokušavaju smire korištenjem isključivo fizičkog kontakta, dakle milovanjem i masažom, a potom korištenjem telepatskih tehnika bez uporabe fizičkog dodira. Potom kombiniraju fizičke metode s telepatskim, sve vrijeme prateći kako životinja reagira. Da bi svoje ljubimce magijski obučile vještice ih testiraju i kako reagiraju na različita raspoloženja svoje gospodarice. To čine tako što mentalno projektiraju energiju stanja poput bijesa, radosti, melankolije, napetosti i slično. Rezultate vježbi brižljivo evidentiraju.
Vješticama je također interesantna reakcija koju njihovi ljubimci ispolje u susretu s drugim životinjama. Pri tome se teži da se uoči da li postoji razlika između situacije u kojoj se suoče, s jedne strane trenirana, a sa druge strane netrenirana životinja i slučaja kada se zajedno nađu dvije ili više vještičje treniranih životinja. Od naročitog značaja je zapaziti da lu u ovom drugom slučaju životinje sem uobičajenih načina komunikacije pokazuju znakove korištenja telepatije ili možda nekog drugog paranolmalnog načina obraćanja.