U drevnim smo vremenima imali daleko manje znanja o učinku pojedinih spojeva na ljudski organizam. Ta su se, često siromašna i nepotvrđena znanja, često oslanjala samo na teksturu, boju, oblik i okus materijala – prije nego na njihova svojstva. To se danas spominje kao “Znanost o korespodencijama” ili “Doktrina potpisa” – najlakše objašnjivo kao ‘pretpostavka da je Svemogući u sve biljke zemlje tajnim znakovima upisao njihova ljekovita svojstva da bi ih čovjek tako lakše prepoznao i pravilno uptrijebio’.

Primjeri za takva vjerovanja su korištenje ‘biljke zažuti cvijetovima za probleme s jetrom’, ‘crvene i paprene biljke za groznice i krvarenja’ i slično. Mnogi su, posebno travari, čvrsto vjerovali u ‘Doktrinu potpisa’, pa se o tome što će se liječiti a što ne odlučivalo na temelju izgleda biljke. Uglavnom, rekli bi mnogi, na temelju gole spekulacije i pogađanja. Stoljećima su tako astrolozi odlučivali o ljekovitim svojstvima pozivajući se na planetarne vladare. Tako su npr. voće, orašasti plodovi i drugo hranjivo i slatko bilje bili pod vlašću (utjecajem) Venere, crvenkasto bilje pod utjecajem Marsa, žutim i narančastim je vladao Jupitera, dok je tamno i otrovno bilje nadgledao Saturn, a srebrne, bijele i vodenaste biljke su bile pod paskom Mjeseca.

Ipak, i danas u modernim medicinskim časopisima i osvrtima možemo pronaći razmišljanja kako astrologiju ne moramo (ili ne možemo) potpuno odvojiti od medicine, te da nisu sva spomenuta stara vjerovanja za odbaciti. I premda se neki medicionari sukobljavaju oko toga da li je astrologija bila potrebna (i uopće prihvatljiva u medicini ili ne), svi se uglavnom slažu u jednom – medicinska se astrologija (i samo upletanje astrologije u medicinu) pokazala kao velik napredak za medicinu tadašnjeg vremena . Isto tako, medicina se bez astrologije nikada ne bi razvila u znanost kakva je danas, a ključan je bio utjecaj astrologije sve do početka 18. stoljeća – do presudnih teorija “oca gravitacije” i racionalizacije znanosti.