Mnogo godina kasnije, jedan daleko zlokobniji incident odigrao se u tadašnjem Sovjetskom Savezu na Bajkalskom jezeru. Ruski magazin ‘Anomalia’ koji piše o paranormalnim fenomenima, objavio je 1992. godine tekst Marka Steinberga, sovjetskog veterana iz afganistanskog rata. Steinberg je napisao nekoliko knjiga i stručnjak je za rusku vojsku a koji danas živi u SAD. U svom tadašnjem tekstu, on opisuje kako je u ljeto 1982. godine zajedno s potpukovnikom Genadij Zverevim aktivno predvodio povremene treninge ronilaca – izviđača u Turkistanu i drugim centralnoazijskim vojnim regijama. Trening je obavljan na jezeru Isik Kul.
Kako navode mediji, upravo su u tom jezeru tijekom ere Sovjetskog Saveza testirani podvodni projektili i torpeda. Danas u Kirgistanu, tvrdi se, na jezeru Isik Kul još uvijek postoji ruski pomorski komunikacijski centar. Ali je te 1982. godine general bojnik V.Demjanko, zapovjednik vojnog ronilačkog servisa inženjerskih jedinica Ministarstva obrane SSSR-a, neočekivano i u žurbi obavijestio lokalne časnike o neobičnom događaju koji se odigrao tijekom sličnog treninga u Trans – Bajkalu u zapadno sibirskom vojnom regiji.
Tijekom vojnih vježbi, ljudi žabe su doživjeli susrete s misterioznim podvodnim plivačima, prilično humanoidnim bićima ogromnih dimenzija, visokih preko tri metra. Ti ‘plivači’ su nosili samo tijesno priljubljena srebrnkasta odijela i činilo se da im ledeno hladna voda uopće ne smeta. Na dubini od 50 metara, ‘plivači’ nisu imali ni opremu za dubinsko ronjenje, niti bilo kakvu drugu opremu. Samo su im glave bile prekrivene sferičnim kacigama.
Šajnberg u tekstu dalje tvrdi da su lokalni vojni zapovjednici u Sibiru odlučili zarobe jedno od tih stvorenja. Specijalna skupina od sedmorice ronilaca je poslana na taj zadatak. Ali dok jedan od članova tima pokušavao nabaci mrežu preko stvorenja, odjednom je nekakva moćna sila uvukla sve ronioce u vrlog i zatim ih iz dubine bukvalno izbacila na površinu jezera. A kako autonomna oprema dubinskih ronilaca ne dozvoljava izranjanje s tolike dubine bez prethodnog podvrgavanja procesu dekompresije, svi članovi nesretne podvodne ekspedicije su zbog naglog izranjanja zaradili aero-emboliju, ili Kesonska bolest. Jedini lijek je bio da se smjesta podvrgnu dekompresiji u specijalnim hiperbaričnim komorama pod pritiskom. Vojska je imala nekoliko takvih komora, ali je samo jedan bila u ispravnom stanju. U nju su mogla stanu samo dva čovjeka. Ipak, lokalni vojni zapovjednici su ugurali četvoricu ljudi žaba u hiperbaričnu komoru, što je rezultiralo smrću trojice ronilaca i teškim invaliditetom četvrtog.
General bojnika su poslali na jezero Isik Kul da lokalne vojne zapovjednike upozori da više ne pokušavaju zarobljavanje ‘plivača’. Iako je jezero Isik Kul pliće od Bajkalskog, njegova je dubina sasvim dovoljna za život ovih misterioznih bića. Sovjetska vrhovna komanda znala je za postojanje ‘plivača’ i naredila je da se ne diraju. Možda su oni znali daleko više o podvodnim stanovnicima Isik Kula od nezavisnog istraživača Grabovskog. Ubrzo potom je stožer turkmenistansog vojnog regije primio naređenje od zapovjednika kopnenih snaga. U naređenju je detaljno analiziran incident na Bajlkalskom jezeru i objavljen ukor tamošnjim časnicima.
Sa naređenjem je stigao i informativni bilten glavnog stožera inženjerijskih jedinica Ministarstva obrane SSSR-a, u kojem se navode brojna dubinska jezera u kojima su registrirani neobični fenomeni: pojava podvodnih stvorenja analognih Bajkalskom tipu ‘plivača’, zatim jako osvjetljenje koje dopire iz dubine kao i uzdizanje i spuštanje divovskih diskova i sfera?!?