Većini ljudi poznat je osjećaj zaljubljenosti, kada nas opčinjava uvjerenje da smo našli savršenu osobu, i tada osjećamo “leptiriće u trbuhu”, svijet nam je ljepše mjesto, optimistični smo i dobro raspoloženje održavamo unatoč svemu.

Kažu da je tada “čovjek lud od ljubavi”, i na neki način su u tome u pravu. Strast, igra osvajanja, neizvjesnost i cijeli svijet koji se oko toga vrti, najčešći su opisi ovog stanja koje zaista tako zvuči i ustinu može biti čarobno.

“Odlijepiti” za nekim

Nerijetko u šali kaže se za zaljubljene da su “odlijepili”. Ali kada se malo zamislimo, shvatit ćemo da ovaj izraz dosta precizno opisuje ono što se tada u čovjeku događa. Idealizacija partnera, koja stvara zaljubljenost, uključuje upravo odljepljivanje jednog dijela slike osobe u koju smo zaljubljeni i to onog dijela u kojem su sve njegove negativne osobine. Dakle, zaljubljenost isključuje jedan dio slike partnera, odnosno jedan dio realnosti.

U prvim fazama odnosa možemo biti svjesni dobrih i loših strana partnera, ali tako da dobri uvijek nadvladaju loše. Tada kažemo: “Slatke su te mane” ili “Smetaju mi ​​neke stvari, ali …”. Međutim, još uvijek ne govorimo o zreloj ljubavi, iako ovo može biti dobar put ka njoj.

Jedan od uvjeta za prelazak zaljubljenosti u ljubav je realističan pogled na partnera, ali i stabilan seksualni identitet. Pored toga, od ključne važnosti je i zreli izbor osobe koju volimo. On uključuje zrele ideale i vrijednosti, kao i ciljeve koji, pored toga što zadovoljavaju, daju i širi osjećaj smisla.

Kao i put od zaljubljenosti do ljubavi, tako i mnoge druge naše osobine putuju od nekim manje zrelih do zrelijih formi. Dakle, od zaljubljenosti i idealizacije možemo razvijati odnos ka zreloj ljubavi, ali uz preduvjet vlastitog razvoja.

Zaljubljenost i ljubav

Psihološka zrelost je preduvjet zrele ljubavi. Ona uključuje suosjećajnost, brižnost, obzirnost i zainteresiranost za partnera. U zreloj ljubavi osjećamo zadovoljstvo uspjesima koje partner postiže, identificiramo se s bolom koliko i sa radošću partnera. Osim toga, ne gubimo osobne granice i osjećaj vlastitog identiteta.

Podjednako je važno pitanje osobnog definiranja ljubavi. Jaka i isključiva vezanost za drugu osobu nije dokaz čiste ljubavi, kao što to mnogi ponekad tako definiraju već je to zatvorena i isključiva ljubav koja ne daje i ne brine o drugome. Tako je i osuđena da sama sebe porazi. Iskre strasti i iskre između dvoje ljudi nisu ljubav, kao ni potpuno stapanje i gubljenje u odnosu.

Ljubav je davanje, a ne “padanje” (zaljubiti se, na engleskom “fall in love” – ​​pasti u ljubav).

Dok zaljubljenost može podrazumijevati odnos s vlastitim idealnim fantazijama koje smo pripisali drugoj osobi, ljubav podrazumijeva odnos sa stvarnom osobom, njenim realnim vrlinama i manama. S godinama, točnije sa zrelošću, omogućujemo sebi da ovo uvidimo i dostignemo.

Ljudi u različitim životnim dobima dolaze na psihoterapiju upravo sa problemom zaljubljenosti. Problem ponekad leži u izboru partnera, koji je nedostižan, u braku ili koji želi samo površan odnos. Ponekad je sviđanje neuzvraćeno. Čovjek može postati obuzet osobom toliko da zanemaruje druge aspekte svog života, pa osjeća sve veće posljedice usred toga.

Zaljubljenost, ljubav i godine života

Za zrelu ljubav je svakako potrebna zrelost. Međutim, kao što ni kapacitet za seksualni odnos ne garantira seksualnu zrelost, tako ni godine života primano ne ukazuju na sposobnost zrele ljubavi. Utjecaj zrelosti, ne samo da je veliki, već i nužan preduvjet ljubavi.

Sve ono što čini da nazadujemo, ali i stagniramo, ne napredujemo u životu – nije zrela ljubav, ma koliko bila intenzivna, uzbudljiva i naizgled privlačna. Zrela ljubav nosi sposobnost da se s drugom osobom ostvari takav odnos koji je usmjeren ka osobnom razvoju i razvoju druge osobe.

Radom na razvoju vlastitih sposobnosti, koje čine zrelu ljubav, osoba sebi omogućuje da nađe kompatibilnog partnera i ostvari zrelu ljubav. Međutim, to nije uvijek tako. Ljudi mogu godinama ostati zaglavljeni u problemima ove vrste. Tako jedino što mogu osjetiti je zaljubljenost i privid ljubavi, iznova i iznova vrteći se u začaranom krugu.

tinejdžerska zaljubljenost

Zaljubljenost se često javlja, naročito kod tinejdžera, kada osobe prepoznaju puno međusobnih sličnosti. Tada “I ja isto” fraze zbližavaju ljude. Na taj način se zadovoljava potreba da se bude isti sa onim koji nam se dopada.

U ovakvim slučajevima spoznaja da netko “nije baš kao i ja” može biti ozbiljna prijetnja za daljnji razvoj odnosa. Kako bi se održao osjećaj jedinstva pretjerano se naglašavaju sličnosti, a razlike manje primjećuju i izostavljaju. Djeluje loše ukoliko partner ne razmišlja na isti način ili ne voli iste stvari. Različitost nije dozvoljena, jer onda nismo “srodne duše” u stalnom skladu.

Ono što u ovom slučaju svakako može biti primamljivo je izostanak konflikta uslijed “brojnih sličnosti”, ali kako govorimo o nerealnom odnosu, ovo je samo privid. Vremenom se slika jedinstva ugrožava i iskrsava “tamna strana” vezanost. Ostaje da se veza prekine i izgubi svaka mogućnost za ljubav.

Naravno, na početku odnos se gradi na nekim zajedničkim karakteristikama, sličnim interesima i životnim uvjerenjima. Kod tinejdžera je to možda glazbeni ukus, a kod starijih ljudi životni pogledi i stavovi.

Međutim, spoznaja da se kompatibilnost može temeljiti i na razlikama, važna je za daljnji razvoj odnosa. Želja za “blizanaštvom” je samo primjer potreba koje se vremenom mogu prevladati. To je jedna od iluzija koju najčešće godinama napuštamo, a time i otvaramo vrata kvalitetnoj vrsti odnosa.

Prepreke na putu zrele ljubavi

Zaljubljivanje može voditi ka ljubavi, ali za to nemamo jamstva. Da bi iz faze zaljubljenosti prešli u ljubavni odnos, moramo biti realni glede osobe koja nam se dopada. Moramo biti sposobni uvidimo realne kvalitete koje ta osoba posjeduje, kao i da budemo realni glede potreba koje ta osoba može nam zadovolji. Posebno je važan način na koji biramo partnera.

Puno je prepreka i na ovom putu. Ponekad je problem u pretjerano centriranošću na sebe i / ili nesposobnošću da se drugi voli. Ponekad problem leži u potrebi da se drugi mijenja prema osobnim zahtjevima ili u potrebi za nekom vrstom natjecanja.

Vidimo da postoji puno prepreka ka zreloj ljubavi. Činimo puno grešaka iz različitih razloga. Ne mogućnost prelaska iz faze zaljubljenosti u ljubav stvara mnoge probleme čije posljedice osjetimo kada se “osvijestimo”. I često baš to i fali – svijest o određenim aspektima koje smo zanemarili.

Dakle zaljubljenost može biti lijepa i voditi ka odnosu koji nas još više ispunjava, ako na tom putu prihvatimo određene saveznike. To su uvidi o izborima koje pravimo, svjesnost sebe i svojih potreba kao i partnerovih potreba, samospoznaja, želja za rastom i razvojem, zahvalnost i sposobnost praštanja.

Često griješimo kada zaljubljenost i ljubav promatramo kao nešto što se prosto desi, spontano i kada imamo bajkovite fantazije i predstave odnosa. Svi ti euforični doživljaji mogu utjecati na naše dalje izbore i najčešće se neslavno završavaju, jer ljudi dalje ne razviju odnos i ne rade na vlastitom razvoju sposobnosti za zrelu ljubav.

Zrelošću učimo razvijati sposobnosti potrebne za zrelu ljubav i prevaziđemo nezrele forme ljubavi. Međutim, puno negativnih iskustava sakupljenih s godinama mogu razviti i sve veći strah od vezivanja i ljubavi koji često nadvlada potrebu za bliskošću i odnosom.

Zaljubljenost, ljubav i brak

Naićiće na opis sreće kroz uvjerenje da smo voljeni, radi nas samih, ili još preciznije, unatoč nas samih. Da bismo nekog zaista voljeli i da bi netko volio nas, moramo ga vidjeti cjelovito, sa svim vrlinama i manama koje čine tu ličnost.

Zaljubljenost nam to ne dozvoljava. Ona je lijepa, uzbudljiva i potiče nas na daljnji kontakt s nekim, ali ne i mogućnost da vidimo sve aspekte osobe u koju smo zaljubljeni, pa samim tim ni da imamo realan odnos s nekom osobom. Zaljubljenost nije garancija daljnjeg dubljeg i ispunjavajućeg odnosa, ali može mu prethoditi.

Ljubav nije isto što i zaljubljenost. Međutim, ljubav nije ni, samo intimnost, seksualna privlačnost, dobra komunikacija i zajednički pogled na život, ona je i više od toga. Sebičnost udvoje, otvorenost, prisnost, sposobnost za “korisnu svađu” – sve su to njezini elementi, ali je okruni odluka da ćemo živjeti za neku osobu uključujući sve njezine osobine, vrline i mane, samo njoj svojstvene. Ljubav je čin volje i individualna privlačnost.