Od četiri godišnja doba – proljeća, ljeta, jeseni i zime – proljeće nadmašuje vlagom uslijed svog širenja nakon što je zima prošla, a toplina nastupa; ljeto vrelinom uslijed blizine Sunca zenitu; jesen suhoćom jer je vlagu usisalo vrelo godišnje doba koje je tek prošlo, a zima hladnoćom jer je Sunce najudaljenije od zenita. Iz tog razloga nema prirodnog početka Zodijaka, jer je to krug, ali drevni pretpostavljaš da je znak koji počinje s proljetnim ekvinocijem, to jest Ovan, početna točka za sve njih … “(” Tetrabiblos “, Klaudije Ptolomej, izdavač Astro.Lab , Zemun, 2002).

Natalni dijagram Stvaranja, Thema Mundi, vjerojatno je najdrevnija od svih astroloških hipoteza, veoma konzistentna, dugo vremena etablirana i prihvatana od strane najstarijih astroloških autoriteta poput Firmikusa, Aleksandrina, Makrobija. Posljednji je, na ovu temu, a povodom vječitog razmatranja koju točku zodijačke kružnice uzeti za početnu, rekao: “Kažu da kada je započeo onaj dan koji bijaše prvi od svih i stoga pravilno zvan rođendan svijeta, Ovan bio u zenitu, a kako zenit jeste , kao što je i bio, vrhunac svijeta (mundane vrhunac u primarnom kretanju Sunca), i Ovan je smatran prvim od njih, onim što bijaše čelom svijeta kada se zbi svjetlost. i dodaju razlog zasto su tih 12 znakova pridati moćima raznih bogova. Jer , kažu da je u tom istom dijagramu svijeta, dok je Ovan, kao što rekosmo, bio u zenitu, znak horoscopusa (ascendenta) svijeta koji se rađao bio Rak, u kome je tog trenutka boravio Mjesec. Sunce se uspinjalo sljedeće s Lavom, Merkur s Djevicom, Venera s Vagom, Mars bijaše u Škorpionu, Jupiter u Strijelcu, a Saturn lutaše u Jarcu. Tako je i došlo da za svakog kažu da je gospodar onog znaka u kom se vjerovalo da je bio dok se svijet rađao. Starina je dvoma svjetlima pripisala samo znakove, po jedan svakom, u kojima su onda bili, Lava S uncu, a Raka Mjesecu. Uz ovih pet zvijezda, međutim, pored onih znaka u kojima bijahu, drevna su vremena dodala i drugih pet, da započnu novi slijed na kraju prvog. Ranije smo reklli da je Saturn, posljednji od svih, bio u Jarcu, a druga podjela negdašnjeg posljednjeg učini sada prvim i Vodenjak, koja slijedi Jarca, bi data Saturnu. Jupiteru, koji mu je prethodio, bijahu dodijeljene Ribe … ”

Problem početne točke zodijačkog kruga star je koliko i sam Zodijak. Nije samo Ptolomej upućivao na relativnost ovog pravila već i astrolozi prije i poslije njegovog doba. Tako recimo Retorije, astrološki pisac s kraja IV stoljeća nove ere, ukazuje na činjenicu da i poslije tisuću godina postojanja Zodijaka neki astrolozi uzimaju kao njegov početak znak Raka jer je isti stajao u ascendentu u thêm Mundi, dok neki drugi krug počinju fiksnim znakom Lava koji regiji Suncu, središnjoj planetarnoj sferi. Ipak, daleko najveći broj astrologa tada i danas početak zodijačkog kruga stavlja u znak Ovna jer poslije točke proljetnog ekvinocija Sunce započinje tranzit prema muškom, sjevernom i višem nebeskom polukrugu. Iz ove proste astronomske činjenice Ovnu je dodijeljena pozicija znaka egzaltacije za najveći i najvažniji nebeski vidljivi objekt, Sunce. U skladu sa činjenicom da stvarna astronomska godina počinje u proljeće, Ovan je u primarnoj signifikaciji znak svih početaka, pionirskih pothvata i novina. U horarnoj astrologiji kada se nađe u pozadini mjerodavnog signifikatora označit upravo ovo, novu ili početnoj situaciju ili okolnost. U najvišoj signifikaciji ovaj znak, kao dio kardinalnog četverstva, simbolizira stvaranje svih stanja ovog svijeta, naročito onih koja se odnose na iznenadne događaje. U prostoru označava istok i velike dubine na rubnim i graničnm mjestima, poput dubine u istočnim dijelovima velikih voda ili dubine u špiljama na istočnim stranama planina, vulkanska grotla i sl.

Ukoliko signifikator neke osobe koja je predmet horarnog pitanja ili događaja padne u ovaj dio Zodijaka, to će biti znak da je osoba koleričnog temperamenta, vrlo nestrpljiva i brzopleta, vitkog i muskulaturnog tijela prosječne visine (osim ako signifikator ili vrh relevantne kuće nije u bliskom aspektu s planetom ili zvijezdom drugačije signifikacije), duguljastog lica i širokog čela, a uže i špicaste brade. Obrve su često vrlo naglašene, kosa također u smislu gustoće ili valovitosti. Gornji dio tijela je upadljivo razvijeniji od donjeg (uži bokovi). Znak je bestijalne (životinjske) grupe. Osoba pod primarnom signifikacijom ovog znaka je nagla, vrlo brza, snažnog glasa i upadljive gestikulacije, često netaktična ili gruba.

U signifikacijama drugih vrsta Ovan simbolizira nova naselja u urbanim sredinama, nove dijelove grada, rubne dijelove grada, nepoznata mjesta. U ruralnim krajevima označava mala brdovita mjesta i pašnjake na njima, zatim obore, napuštena i opustjela mjesta daleko od naseljenih sredina i tek uzoranu zemlju. U kući ili stanu odnosi se na strop, ali i na zidove, naročito one na istočnoj strani i sve izvore topline, peći i kamine posebno. U pitanjima vremenskih uvjeta simbolizira umjereno toplo, suho i vedro vrijeme. Vlada istočnom stranom svijeta, ali u zemljopisnoj podjeli Klaudija Ptolomeja zauzima sjeverozapadni kvadrant naseljenog svijeta, odnosno, simbolizira Britanski otoci, Francusku, Skandinaviju, Njemačku i sve slovenske zemlje do Urala i Karpati. Van Europe odnosi se na Siriju, Palestinu i Izrael mada su ove zemlje pod primarnom signifikacijom zemljanih znakova pa se Ovan javlja tek kao sekundarni signifikator. U ostatku svijeta vlada svim rubnim i istočnim dijelovima kontinenata. Beograd, Napulj, Firenca, Verona, Utrecht, Padova, Bergamo neki su od gradova pod osnovnom signifikacijom ovog znaka. Ovan simbolizira i oštre rubove i kutove svih predmeta.

U medicinskim pitanjima odnosi se na bolesti u predjelu glave, na probleme vida, epilepsiju, sve bolesti mozga, migrenu, zubobolju, opadanje i slabost kose i vlasišta i lica. Nikada ne ukazuje na bolesti sa smrtnim ishodom, osim ako glavni signifikator bolesti ne pada na 1. stupanj znaka koji se odnosi na 1. lunarnu manzil. U dvojnoj klasifikaciji elemenata Ovan regiji vatri, odnosno, toplini i suhoći.