“Govor bi trebao biti poput ženske suknje:

dovoljno dugačak da bi pokrio temu,

a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo.

Poruke koje želimo uputimo drugima često nailaze na otpor, nerazumijevanje, pogrešno tumačenje ili ignoriranje, bilo da su upućene usmeno, u izravnom kontaktu s drugom osobom, bilo putem mobitela ili društvenih mreža.

Na putu, pošiljatelj poruke – kanal komunikacije – primatelj poruke, značenje i namjera koju osoba ima često se izvitopere i ne prenesu u punom obliku, ne uspjevši pritom da zaokruže tijek uz povratnu informaciju od strane primatelja poruke.

Može se dogoditi da naši neverbalni signali ne podržavaju našu priču, ili biramo stil komunikacije, koji našem sugovorniku ne prija iu njemu izaziva negativne osjećaje koja ga sprječavaju prepoznati našu dobru namjeru.

Prilikom slanja poruka posredstvom interneta, telefonskih tajnica, mobitela gubimo značajnih 93 posto signala koji inače u izravnoj komunikaciji pomažu da naša poruka bude razumljivija i prihvaćena na način na koji želimo da nas drugi shvate.

Tu su “smajlići”, “stikeri”, neke karakteristične riječi poput, LOL, WTF, BBF, ILY, U2, i slične koje su se odomaćile, naročito u rječniku adolescenata uslijed prebacivanja veće količine svakodnevne komunikacije na digitalni oblik.

Neke od ovakvih kratica odraslima su potpuno nerazumljive i polako se stječe dojam da se formira novi jezik. Pitanje je da li se njime, osobito putem “online” komunikacije mogu u potpunosti prenijeti osjećaje, stanja, želje i potrebe osobe, ili s nešto od toga ipak gubi u tom cyber svijetu.

Kako se u izravnom odnosu gubi dio poruke?

Važnost neverbalne komunikacije je procentualno veliki, u smislu kompletne poruke koju šaljemo drugoj osobi. Samo 7 posto poruke koju želimo prenijeti otpada na sadržaj (riječi), 38 posto odnosi se na boju glasa i ton glasa, kojima najlakše možemo prenijeti emociju, dok čak 55 posto nose neverbalni signali – pokreti lica, geste, položaji i pokreti različitih dijelova tijela, jednom riječju govor tijela.

Rečenica “Baš mi je drago što te vidim!”, Može se protumačiti na nekoliko načina ovisno o tome koja gestikulacija i emocija je prati – sreća, oduševljenje, ravnodušnost, prezir ili agesije i mržnja.

Dobro je zato upoznati se s osnovama neverbalnih signala, kako bismo bolje razumjeli što nam drugi ljudi “kazuju” i kada ne izgovaraju riječi, ali i kada u porukama uočavamo neku nelogičnost, a nismo sigurni zbog čega je to tako.

neverbalni signali

“Riječi moramo tretirati kao glasine sve dok ne budu potvrđene neverbalnim signalima.”

Dobro je poznavati govor tijela kako bi izbjegli mnoge nesporazume ili kada želimo da se naša poruka prenese točno i potpuno.

Ako ste u poziciji predavača i većina slušatelja drži glavu malo nakošeno na jednu stranu, budite bez brige, imate njihovu pažnju! Ali ako većina šakom pridržava bradu, da glava ne padne, zijeva ili prebrzo klima glavu, kao da su već shvatili poantu, mijenjajte temu ili pristup publici.

Kada ste u pregovorima ili želite nešto prodati, podignite bradu i budite u otvorenom tjelesnom stavu, otkopčajte gumb sakoa, nagnite se naprijed da izrazite zainteresiranost. Osmejuhujte se što više ako je tema vesela. Međutim, ako kupac prekrsti ruke, brani se, šalje vam neverbalni signal da se zatvorio, da se osjeća napadnuto i vama je vrijeme mijenjati taktiku.

Ukoliko primijetite da osoba s kojom razgovarate drži ruke prekršteno i šake stisnute, tu se već radi o agresiji koja čeka da se ispolji. Izraz lica može biti s namrštenim obrvama, izvijenim vanjskim rubovima na gore i stisnutim usnama, stegnutim zubima, au tom slučaju bilo bi bolje da na vrijeme bježite.

Ruke na leđima označavaju osobu koja se krije ili zadržava sama sebe, a noge prekrižene u koljenima pa potom oko članaka daju signal sputanosti.

Osoba koja ukršta prste na rukama i drži ih na trbuhu ili položene, šalje signal frustracije ili anksioznosti. Dlanovi dolje okrenuti, položeni na stolu govore o dominaciji. Pesnica na boku, također, predstavlja miks dominacije i agresije.

Otvorene šake ukazuju na iskrenost i otvorenost, kada ovaj položaj nije utreniran, kako kod nekih profesionalnih govornika, pa ako želite djelujete na druge, otvorite svoje dlanove ka njima.

Kada osoba prstima konstruira piramidu, naliježe vrhove prstiju jedne o druge, ona odaje dojam višeg statusa, dominacije, zainteresiranosti, ali i logičkog razmišljanja uz odsustvo emocija, ponekad i kao odraz nesigurnosti.

Kada se rukujete s drugom osobom, ako dlan ide odozgo dajete signal dominacije u odnosu, ako se rukujete u ravnini s njegovom šakom, onda je signal ravnopravnosti. Objema šakama zahvaćena šaka sugovornika nije uvijek ugodna za drugu osobu i opet predstavlja dominaciju.

Dodirivanje vrha nosa znak je laži ili skrivanja istine, a dodirivanje dijela iza uha neodlučnosti i nesigurnosti. Palčevi u džepovima muškaraca, šalju signal seksualne zainteresiranosti drugom spolu.

Vaš položaj nogu, otvoren i usmjeren ka sugovorniku, otvorene ruke i šake, topao ton i glas, otvorena ramena, podignuta brada, nagnut tjelesni stav ka sagovorniku- većinom drugoj osobi signal iskrenosti, otvorenosti, zainteresiranosti za razgovor i otvaraju mogućnost za bolju komunikaciju. Svatko prekrštanje, okretanje tijela, nogu, glave, od sugovornika šalje signal prekida komunikacije. Ako se osoba postavi profilom u odnosu na vas, ona odbija vaš utjecaje.

Različiti stilovi komunikacije

“Audiatur et altera pars” (Neka se čuje i druga strana)

Da bismo bolje razumjeli druge, i da bismo točnije i potpunije slali poruke koje želimo, razmotrit ćemo različite stilove i pozicije koje ljudi zauzimaju u svakodnevnim odnosima.

Često do nesporazuma i konflikata među ljudima dolazi zbog neobraćanja pažnje na emotivno stanje u kojem se sugovornik nalazi i potvrđivanjem obrasca ponašanja na koji smo navikli od djetinjstva, a koji sa stvarnom situacijom ne mora imati izravne veze. Tako se pretjerano ljutimo, bijesni ili se suviše povlačimo i upasivimo.

“Svatko se može naljutiti – to je lako. Ali naljutiti se na pravu osobu, do pravog stupnja, u pravom trenutku, na ispravan način – to nije lako. ” (Aristotel)

agresivni način

Osoba koja upotrebljava ovaj stil komunikacije najčešće pokazuje dominaciju, nadmenost, optuživanje ili iznuđivanje. Ona odustaje od poštovanja druge osobe. Govori riječi – “Ti ćeš meni reći”, “Nitko tako sa mnom ne smije razgovarati”, “Kako se usuđuješ”, “Učinit ćeš kako ti ja naredim”, “Nemaš pojma”, “Ti si lijen”.

Iako na prvi pogled djeluje snažno, agesivna osoba u stvari ima krhko samopoštovanje, jer dozvoljava da je negativni osjećaji preplave i ugroze odnos.

Emocijom prezira drugoj osobi upućuju poruku “Ti ne vrijediš dovoljno!”, I zahtijevaju poniznost od druge strane. Ako ne dobiju, prezir narasta u mržnju. Iza mržnje stoji strah. Kod ovih osoba može biti u pitanju strah od podređivanja ili strah od gubitka kontrole.

Ovaj stil može samo donijeti korist u karakterističnim situacijama, kada su svi načini koji uključuju vaš samopoštovanje iscpljeni. Dakle, samo u kontaktu s nekim jakim agresivcem, koji nikako neće da se urazumi. Inače ga ne bi trebalo primjenjivati ​​ako želite zadržati svoje dostojanstvo.

Koliko god sebi djelovali veliki dok šaljete agresivnu poruku, svakom tko je i malo izgradio sebe, ili onome tko je oguglao na ovakva ponašanja, pa “mu na jedno uho uđe i na drugo izađe” poruka, djelovat smiješno, jadno ili dosadno.

Pasivno – agresivni napadi

Osobe koje propagiraju pasivno – agresivni stil se ponašaju kao generali pobjednici poslije bitke: “Lijepo sam ja rekao da od toga ništa neće biti!”

Oni su tihi saboteri, a prepoznat ih po sarkazmu i ironiji – “Vrlo zanimljivo”, “Uvijek ja izvučem deblji kraj”, “Ha ha ha, vi ste glavni, vi bi to trebalo sami znati”.

Iza ovih rečenica stoji nespremnost da se preuzme odgovornost i nabacivanje odgovornosti drugima. Lakše je prebacivati ​​drugima za neuspjehe, kada se sami ne upuštamo u rizike.

Srž je u ambivalencija, odnosno borbi oprečnih osjećaja u osobi, kada ona osjeća i ljubav i mržnju istovremeno, ili na smjenu, pa želi da se druži i želi kazni, želi biti u odnosu i želi otjera drugu osobu. Sabotiranje im omogućuje da postignu oba – ostaju u kontaktu, a sarkazmom pokazuju negativnu energiju.

Ovakvim stilom osoba šalje dvostruke poruke, volim te – mrzim te. Može ih iskoristi da bi se zaštitila od agresivaca, ali ne može stići do zadovoljenja svojih potreba već se zadovoljava sabotiranjem tuđih pothvata i uspjeha.

Dobro bi bilo poslušati Virginiju Satir kada kaže da bi dobro bilo govoriti što iskreno osjećamo i mislimo, umjesto onoga što se od nas očekuje, kao i tražiti i izabrati ono što želimo, umjesto da stalno čekamo dozvole od drugih.

pasivno djelovanje

Pasivne osobe odustaju od zastupanja sebe. Prednost je izbjegavanje konflikata, ali iz ovog stavka teško da osoba može zadovoljiti svoje želje i potrebe, pa one ostaju da tinjaju ili se potiskuju.

Osoba vjeruje i osjeća da ima odgovornost za druge i za njihova ponašanja. “Ako ja iznesem svoje želje, oni će se naljutiti ili uvrijediti”. Misli da je dobra osoba ako se povlači. Zato koristi fraze – “Ma svejedno …”, “Nema veze”, “Kako vi kažete”, za svaki slučaj, samo da ne bi izazvala negativne emocije kod drugih. Međutim, kako kaže jedna naša reklama – “Nije svejedno!”. Nije svejedno da li ćemo imati samopoštovanje ili ne!

Pasivne osobe često reagiraju ovako iz osjećaja krivnje, zbog staha od odbacivanja ili stida. Stavljaju potrebe drugih na pijedestal, stavljaju dužnosti ispred odgovornosti, iza čega se krije nedostatak samoprihvaćanja i samopoštovanja.

Ukoliko na pasivan način želite prenijeti poruke, drugi vas neće shvatiti ozbiljno. Slanjem signala da ne prihvaćate sami sebe, slati i informaciju da vaše želje nije vrijedno prihvatiti.

Zašto je dobro razgovarati s poštovanjem prema sebi i sugovorniku?

Aktivno zauzimanje za sebe i svoja prava, iskazivanje svojih stavova i potreba na direktan, otvoren i nedvosmislen način, uvažavajući i ne ugrožavajući time druge, čuva odnos i pomaže nam u komunikaciji. Doprinosi boljem razumijevanju s obje strane kanala komunikacije.

Nenasilnim stavom uvažavamo sebe i drugoga, čuvamo svoje i tuđe dostojanstvo, dajemo prednost slušanju i suosjećanju, upoznajemo sebe i druge i lakše dolazimo do rješenja problema, i pri tom ne ispoljavamo bijes. Ako se s nekim ne slažemo, mi to mirno i jasno izložimo. Ne kritiziramo postupke i iskaze drugih.

Kako se često dešava da se osobe ne razumiju jedna drugu i da se zbog toga ljute, dobro je da prihvate jedno od temeljnih ljudskih (asertivnih) prava – Pravo da ne razumijem! Kada prihvatimo da mi nismo čitači tuđih misli, podijeljena je odgovornost na obje strane koje sudjeluju u razgovoru.

Ako se držimo stavka – “Zastupam sebe, poštujem tebe!”, Čuvamo samopoštovanje i poštujemo druge. Posvetite se onome što vi osjećate i izrazite svoje želje i potrebe, tada će nesporazuma biti manje.

Učenje po modelu od uspješnih u komunikacijama

“Ne vidimo stvari kakve jesu, vidimo stvari kakvi jesmo” (Anais Nin)

Osobe koje poznajete i cijenite ih po tome što imaju razvijene vještine komunikacije, umiju dobro na prenesu znanje ili poruku koju žele, možete modelirati odnosno kopirati u ponašanju. Ugledanjem na uspješne, odnosno odrasle, mi se od malih nogu učimo, dok kao djeca učimo hodati, pričamo, osvajamo razne razvojne korake.

Tako promatranjem drugih osoba, koje imaju više znanja od nas u području komunikacije, možemo analizirati kakva je njihova fiziologija – tjelesni stav, emocija koju šalju sugovorniku, koja su njihova uvjerenja o uzorcima i značenjima događaja. Zatim vježbanjem tih uloga, usvojenih znanja koja smo stekli promatranjem ili razgovorom s njima, napredujemo po malo.

Kada u drugoj osobi primijetimo vrline i mane možemo biti sigurni da one čuče iu nama, samo još možda nisu ispoljene, ili smo im nesvjesno ili svjesno zabranili da se izraze.