Zaharije Zaharić (1836. – 1918.) bio je kremanski paroh, kum čuvene vidovnjačke obitelji Tarabića. Njegova zasluga je što su proročanstva Tarabića sačuvana, jer je on, kao pismen čovjek, zapisivao sve svoje razgovore s Tarabićima.
Bježeći od Turaka, beranski knez Stjepan Radonjić doselio se u Kremna i napravio kuću na brdu Strmcu. Kasnije se preselio na susjednu padinu koja gleda na to brdo, jer je tu bilo i vode i drveta i kamena.Po jednom od sinova kneza Stjepana, proti Zahariju, obitelj je promijenila prezime u Zaharić. Kuća Zaharića bila je čuvena po proizvodnji vrlo dobre rakije. Do okupacije od strane Bugara 1943-će godine na kući Zaharića nalazilo se četrnaest odžaka. Bugari su ih sve popalili, a kada su po podrumima izbušili bačve, potekla je rijeka rakije.
Zaharicu su od davnina bili svećenička obitelj. Prota Zaharije je u Kijevu završio duhovnu akademiju, a potom je došao u Kremna, 1841-ve godine, i već sa sedamnaest godina je postao prota. Kada se zapopio, promijenio je prezime Radonjić u Zaharić.
Prota Zaharije bio je omiljen u narodu. Sa 35 godina bio je izabran za narodnog zastupnika i na tu funkciju je biran nekoliko puta. Odustao je tek kada mu je Mitar Tarabić za vrijeme mandata 1865. – 1867. rekao: ‘Nemoj, kume, više biti poslanik!’
Bio je veliki pristalica dinastije Karađorđevića. Kod kralja Petra je dolazio bez najave i ulazio bez pitanja, a ovaj ga je za put uvijek darivao dvorskim cigaretama. A prota je njemu donosio vodu sa ljekovitog Rakovog vrela u Kremnima. I za vrijeme Prvog svjetskog rata kralj Petar ga nije zaboravio, već je proti, koji je tad bio teško bolestan, iz Soluna tajno slao pomoć. Kao utjecajnom čovjeku kod Srba s obje strane Drine, proti su se povjeravali delikatni poslovi. U Kremna su, da bi se s njim vidjele i dogovarale, dolazile najviđenije svjetovne i duhovne ličnosti ondašnje Srbije. 1915-te godine kod prote je došao dr Radovan Kazimirović, kome je prota povjerio sva proročanstva Tarabića. Protina kazivanja profesor Kazimirović je između dva svjetska rata pretočio u knjigu ‘Tajanstvene pojave u našem narodu i Kremansko proročanstvo’, čiji recenzent je bio episkop Nikolaj Velimirović.
Zlatiborci su izgleda vjerovali da prota ipak nije bio samo vjerni sluga Božji, jer su govorili: ‘Rat će završiti one godine kad proto Zarije umrije!’
Prota je umro 25. veljače 1918. godine, ne dočekavši ‘slavno vrijeme kada će se narod jopet latiti pluga i uživati ​​u slobodi’, kako su mu proroci govorili.