Da li je teorija da je Zemlja okrugla najveća laž koju su nam servirali? Nitko, nikad, nigdje i nijednim metodom nije vidio niti snimio zakrivljenje horizonta! Horizont je uvijek prav i u visini očiju. (Izuzetak su fotošop radovi iz NASE). Dokazi koji govore u prilog činjenici da država uopće nije okrugla, već da je jedna ravna ploča, onako kako su mnogi narodi u prošlosti i smatrali …
Horizont se uvijek vidi perfektno ravan 360 stupnjeva okolo posmatraču, bez obzira na visinu. Svi amaterski baloni, rakete, zrakoplovi i dronovi pravili su foto-video snimke koji ovo dokazuju sa preko 20 milja visine. Jedino NASA i druge vladine ‘kosmičke agencije’ prikazuju zakrivljenje na svojim montiranim fotografijama i videozapisima. Horizont uvijek vidimo u visini očiju, nikad ne moramo spuštamo pogled da bi ga vidjeli. Da je država sferični, na velikim visinama morali bismo spuštamo pogled da bi vidjeli – pratili horizont, i to bi važilo bez obzira koliko je velika država. Toga u praksi nema.
Rijeke teku od višlje ka niţoj toĉki dok se ne uliju u more, to svi znamo. Da je država rotirajuća lopta mnoge rijeke ne bi mogle teći, recimo Misisipi bi na svom 3000 milja dugom putu morao teći čak 11 milja ‘prema gore’ dok ne stigne u Meksičkom zaljevu. Ima još niz primjera, rijeka Nil na jednoj dionici toka teče 1000 milja s padom od samo 30 cm. Rijeke Kongo, Parana, Paragvaj, kao i još neke rijeke s dugim tijekom, morale bi povremeno također teći ‘uzbrdo’ kada bi Zemlja rotirala jer reljef ne bi mogao drugačije biti savladan.
Jedan od najjačih dokaza da Zemlja nije kugla su ogromne, savršeno ravne vodene površine na oceanima, kanalima, rijekama, jezerima. Na oceanima je vidljivost moguća i više desetaka, pa čak i stotina kilometara – pri čemu bi promatrani objekti (brodovi) trebali biti nekoliko kilometara ispod horizonta ako je Zemlja lopta – kaže matematika. Na slici dolje desno je kanal u engleskoj 9,6 km potpuno prav i bez milimetra visinske razike s kraja na kraj kanala – a koja bi ‘trebala’ biti 4 metra; Voda kao fluid je najbolji dokaz da planet nije sferični! Ove provjere laserski su vršene i na velikim jezerima.
Računica kaže da bi zakrivljenje vodene površine (kao idealne sredine za ova mjerenja za razliku od reljefa na Zemlji) trebalo biti 8 inča po milji multiplicirano sa kvadratom distance (oko 20 cm po milja, 1 milja je 1609 metara); U praksi se to nikad međutim nije potvrdilo. Sva mjerenja pokazuju idealnu ravninu vodenih površina! Geometri, inženjeri i arhitekti nikada nisu uzimali zakrivljenost sfere prilikom izrade svojih projekata. Kanali, pruge, mostovi, tuneli primjerice uvijek su građeni vodoravno, često i stotinama kilometara, potpuno pravocrtno, potpuno bez ‘zakrivljenosti’ koje bi moralo biti uzeto u obzir (i primijećeno) da postoji … Sueski kanal spaja Mediteran i Crveno more i dug je 100 milja. Nema nikakve vodopropusnice i putem spojenih posuda predstavlja neprekinuti kontunuitet dva mora! Kada je građen inženjeri uopće nisu ni razmišljali o ‘zakrivljenosti’ Zemljine kugle. Osim dva mora, spaja i nekoliko jezera u jedan neprekidan sustav. Kada je otvoren pokazalo se da su dva mora već bila u istoj razini.
Inženjer, W. Winckler je objavio u reviji ‘Zemlja’ tekst koji detaljno objašnjava koliko je u inženjerskoj praksi apsurdna priča o tome da je Zemlja sfera, navodeći niz primjera izgradnje velikih pruga i kanala; ‘Niti smo uzimali’ sferičnosti ‘Zemlje u projekte, niti smo ikada na terenu primijetili nešto što bi ukazivalo na to da je Zemlja lopta’ kaže on .. ‘Takve gluposti spominju se samo u školskim knjigama’ tvrdi Winckler. Između Londona i Liverpoola je prava pruga 180 milja a na sredini puta je stanica Birmingham s nekih oko 75 m nadmorske visine. Da je Zemlja lopta, ova pruga bi bila luk sa središtem u Birminghamu koji bi bio – računicom kaže – preko jedne milje iznad Londona i Liverpoola a što svi stanovnici ovog kraja znaju da nije ni blizu slučaj. Slično tvrde i drugi inženjeri. Jedan engleski inžinjer tvrdi da sadašnji vlakovi ne bi ni teoretski mogli kretati po engleskoj da je Zemlja oblika lopte, jer bi padovi – usponi bili toliki da bi vožnja bila nemoguća; ‘I horizontalne krivine su već popriličan problem ponekad, o vertikalnim zavojima smiješno je i govoriti – naivan je, blago rečeno, svatko tko vjeruje da je Zemlja bilo što drugo nego ravna, današnje strojevi lokomotive, nisu napravljene za takve uspone’.
‘Brodo-kanal’ tvrtka iz Manchestera objavila je u reviji ‘Zemlja’ da pri gradnji kanala i pruga reper koji se uvijek uzima je da je tlo ravno – i da se nikad ne uzima zakrivljenost planete u obzir pri velikim javnim radovima na raznim infrastrukturnim objektima !
U XIX stoljeću Francuzi Biot i Arago dokazali su da se na kopnu može vidjeti jak reflektor na daljini od 160 kilometara. Ovo su utvrdili u Španjolskoj na pogodnom dijelu reljefa (isti uspon dva gradića je bio) – a da je Zemlja sfera ovo bi bilo nemoguće jer bi reflektor morao biti čak milju i po ispod horizonta!
Potpukovnik PORTLOCK prenio je posebnom aparaturom refleksiju Sunca na 108 milja udaljenu točku – što bi opet bilo nemoguće ako je Zemlja lopta – mjesto primanja trebalo je biti preko milju ispod horizonta. Da je država rotirajuća kugla pilot zrakoplova pri brzini od 500 Milja / sat morao bi stalno spušta ‘nos’ aviona i mijenja tečaj oko pola milje na dolje svaku minutu – inaĉe bi otišao u svemir, tj. poslije sat leta bez ove korekcije bio bi 31,5 milja višlje od očekivane visine! Pitajte pilote rade li to tijekom ljeta? Eksperiment ‘zračne pogreške’ potvrdio je geocentrične model (da nebeska tijela kruže oko Zemlje) a odbacio heliocentrični kao netačan! Teleskop je napunjen vodom usporiti kretanje svjetlosti a zatim je računat potreban nagib teleskopa da bi svjetlo od zvijezda direktno ulazilo u teleskop. Međutim, ova se korekcija nagiba pokazala nepotrebnom jer svjetlo je već ulazilo pod potrebnim kutom.
‘Olberov Paradoks’ također potvrđuje geocentrične model gdje se nebeska tijela okreću oko Zemlje a ne obrnuto – ovaj paradoks je logičan nastavak predhodnog dokaza. Paradoks kaže da ako je svemir beskonačan, noćno nebo bi moralo biti osvijetljeno svjetlom bezbrojnih zvijezda koje su iza zvijezda koje vidimo … i tako u beskonačnost. To ipak nije slučaj u praksi iako je ovo logično, zato je ovo paradoks. Miĉelson-Morlija i Sagnakovi eksperimenti pokušali su izmjere promjene u brzini svjetlosti uslijed pretpostavljenog Zemljinog kretanja kroz svemir. I pored mjerenja u raznim smjerovima i lokacijama nisu zabilježili bitne promjene brzine svjetlosti, čime je još jednom potvrđen nepokretni – geocentrične model. Tiho Brahe je svojevremeno kritizirao heliocentrični teoriju, tvrdeći da bi se položaj zvijezda na nebu morao vidno mijenjati tijekom Mjeseci kako Zemlja rotira oko Sunca prelazeći navodnih 190 milijuna milja orbite, To međutim nikad nije primijećeno sa Zemlje, što dokazuje da se država uopće ne kreće.
Ako država zaista rotira oko svoje osi ka istoku brzinom od 1000 milja / sat na ekvatoru, tada bi topovsko Cannonball, recimo, ispaljeno vertikalno uvis moralo pasti znaĉajno zapadnije od mjesta ispaljivanja. Đule leti na pr. 14 sekundi okomito, toliko i pada, ali po pravilu pada ni cijeli metar oko samog topa koji ga je ispalio. Zaključak – nema rotacija. Dokaz da država ne rotira je i helikopter (ili balon) koji bi morao biti u stanju prosto lebdi u mjestu i tako sačeka da cilj dođe sam od sebe – a to je u praksi nemoguće! Skok Felixa Baumgartnera, 3 sata se podizao iznad Novog Meksika. Da ima rotacija raĉun kaže da je trebao da se prizemlji 2500 milja zapadno u Pacifičkom oceanu, au stvarnosti se spustio Istočnim – par desetaka milja od polaska. Gdje su bile rotacije Zemlje?
Ljudi koji vjeruju u rotirajuću kuglu zamišljaju da su država i atmosfera jedno isto homogeno tijelo spojeno gravitacijom, što je nonsens i potpuno netačno naravno, dovoljno je reći da pogledaju kretanje dima, ptica, kukaca, aviona .. koje gravitacija privlači ali ne u perfektnoj sinkronizaciji . I rijeke su fluid, one i teku zbog ‘gravitacije’ (koja nema kako se to klasicno shvaća, vidi kasnije toĉke) pa bi tako morala se ponaša i atmosfera – kada bi bili rotacija Zemlje. Atmosfera je međutim mirrna. Dokaz da država ne rotira su i avioni ili projektili koji idu u smjeru Istok-zapad odnosno zapad-istok. Pređeni put je uvijek isti, u milimetar – što je nemoguće ako rotiramo, to je potpuno isto kao i plivače uzvodno i plivače nizvodno – nikada ne bi mogli prijeći isti put gledano s obale! U praksi, put projektila, topovskog đuleta, ispaljenog metka ili aviona uvijek je isti u oba smjera. Zrakoplov koji leti ka istoku morao bi letjeti brže od rotiranja planeta (1000 mph a avion leti 500 mph) da bi stigao na cilj, i obratno; avion koji ide ka zapadu bio bi kao plivače uzvodno – sam cilj bi mu se približavao. U praksi nije tako
■ Zrakoplov koji leti 1000mph ka istoku praktično bi lebdio u mjestu
■ Slijetanje zrakoplova bilo bi vrlo teško na rotirajućoj planeti. U praksi nije tako
■ Da Zemlja rotira, oblaci, vjetar i vrijeme nebi bili tako nepredvidivi i neovisnog smjera kretanja kao sad gdje imamo razne brzine i visine oblaka kao i smjerove kretanja
■ Nitko nije osjetio ili izmjerio te Istočnim rotacije, dok i najmanji zapadni povjetarac se jasno osjeti
Thomas Winships kaže: ‘Da Zemlja rotira, po površini bi stalno puhao jak vjetar. Također bi i oceani imali mnogo jače i primjetnije struje nego danas, Svega toga nema u praksi, što najbolje vidimo kad djeca puste zmaja – atmosfera je mirna. Zagovornici rotacija kažu da gravitacija drži sve na okupu, Zemlju, oceane, ljude … Kako onda ona ipak nije dovoljna da zadrži ptice da polete ili avion?
■ Kretanje oblaka na raznim visinama i njihove temperature (duža i složenija priča) ukazuju da je atmosfera mirna, da nema rotacija planeta
■ Ako navodno gravitacija ‘savija’ oceane u loptu, kako ribe plivaju u tako zgusnutom fluidu kao voda?
■ Kapetani brodova na oceanu nikad ne uzimaju sferu u kalkulacije i opet plove bez greške, stoljećima unatrag. To bi bilo nemoguće da je Zemlja kugla koja rotira
Pošto država nije lopta, pomorski kapetani znaju iskustveno da što se ide južnije, linije zemljopisne širine obuhvaćaju sve veći opseg i tako plove stoljećima. Obrnuto, službena verzija tvrdi sve suprotno od iskustva realne plovidbe koju kapetani znaju i primjenjuju – da linije geo. širine poslije ekvatora obuhvaćaju sve manji obujam. Ovakvi nonsensi uče se u školama, ali iskusni moreplovci se smiju na takve stvari znajući istinu. Kapetan James Clark Ross ‘s piše detaljno o tome kako su se gubili sa tečaja 12-29 milja dok su išli po’ lažnoj karti ‘kugle koja rotira. Poručnik Charles Wilkes spominje plovidbe od 1838 do 1842 godine, kada su promašivali tečaj po 20 milja. Thomas Milner, također piše o takvim plovidbama da su gubili sa tečaja i promašivali destinacije jer su slijedili zvanicna karte i škole navigacije.
Zvanično, da se oplovi oko Antarktika treba prijeći 12.000 milja. U Praksi su ga oplovili Kapetani Cook, James Ross i britanski brod ‘izazivač’ – ali nikad za put kraći od 50.000 milja!
■) Let Santiago-Sydney je krajnje nelogičan u smislu rute koja ide i na južnu i na sjevernu hemisferu ako bi gledali globus, ako pak pogledamo kartu ravne Zemlje – linija je idealna.
■ Mnogi letovi preko ‘zvaničnog’ Antarktika ne postoje pod izgovorom da je zrak prije-hladan za avione što je laž. Rute putovanja su krajnje nelogična zato – a razlog je da Antarktik nema na način kako prikazuje ‘Zemlja kao kugla’
■ Postoji veći broj letova koji su krajnje nelogičnih maršuta. Ako gledamo globus. Recimo let od Južne Afrike do Australije ide preko Dubaia udvostručenje tako put .. Ali, pogledamo li kartu ravne Zemlje – to je skoro prava linija!
Sunce je navodno 93 milijuna milja daleko od nas. Da je to istina, da li bi mogli imati vrelu Saharu i ledeni Antarktik na razdaljini od nekoliko tisuća milja samo (0,00004% puta od Sunca) ?? Da li bi tako daleko, proporcionalno goovoreći, grijaće tijelo kao Sunce moglo stvoriti s te ogromne daljine vrelu Saharu? Da je Zemlja lopta, Arktik i Antarktik, polarni regioni i regioni istih i sličnih geo. širina morali bi imati sličnu klimu, trajanje obdanice, biljni i životinjski svijet i td; – Ništa u praksi nije slično međutim, što samo dodatno potvrđuje da Zemlja nije vrteći kugla. Antartik je daleko najhladniji regiji na planeti, s prosječnom temp. – 13 stupnjeva C ispod nule, pa do -57 stupnjeva C! Arktik i Sjeverni pol su daleko topliji (prosjek na sjevernoj polulopti je +4 stupnja C). Ove razlike nebi trebale su tako drastičnom da je Zemlja rotirajuća lopta. Kontrasti flore u faune su drastični između Arktika i Antarktika, kao i područja sa sličnim geo. širinom. To se uklapa jedino u paradigmu Zemlje kao ravne planeta.
Podruĉja iste zemljopisne širine (i južno i sjeverno od ekvatora) se ponašaju vrlo različito – što je moguće samo ako je Zemlja ravna. Recimo, najduži ljetni dani sjeverno od ekvatora su mnogo dulji od onih južno od ekvatora, isto je i sa najkraćim zimskim danima..To je nemoguće objasniti zvanično objašnjenje. U realnosti, Sunce pravi krugove oko Zemlje od tropa do tropa. Na istim geografskim širinamaa i južno i sjeverno od ekvatora, svitanje i zalazak Sunca su neobjašnjivi ako je država vrteći lopta. Na sjeveru sviće i smrkava se polako i traju dulje nego na jugu, gdje se to sve brzo obavi. Sumrak na sjeveru traje i po preko sat vremena, a na jugu par minuta i noće je pala vrlo brzo. Realno objašnjenje je da Sunce putuje brže sa širim krugovima iznad juga a na sjeveru sporije s užim krugovima.
Kada shvatimo kako Sunce zaista kruži oko Zemlje tijekom godine, razumjet ćemo sve spomenute nelogičnosti klasičnog modela Zemlje kao lopte koja se okreće. Sunce pravi manje, brže krugove tijekom ljeta na sjeveru, postupno se spuštajući (do Mjeseca prosinca) dolje na jug prveći veće krugove i brže se krećući (jer je teritorij veći). To objašnjava zašto jeti na Arktiku praktično i nema noći. To objašnjava zašto se Antarktik nikad ne topi, različito trajanje obdanice i mnoge druge fenomene potpuno neobjašnjive modelom rotirajuće Zemlje kao lopte. Ovaj dokaz govori o fenomenu 72-satni obdanice na Arktiku tijekom ljeta – tzv ‘ponoćno Sunce’ koje je objašnjeno u prethodnoj toĉki
■ establišmenta bez dokaza tvrdi da je ‘ponoćno Sunce’ slično pomenutom iz prethodne točke redovita pojava i na Antarktiku. Ali, ne pokazuju snimke, niti se dozvoljava istraživače da odu na ‘zvanicna’ (lažni) Antarktika.
■ Belgijska ekspedicija je utvrdila da se Sunce ne vidi tijekom zime na Antarktiku od 17 svibnja od 21 srpnja – što je potpuno neobjašnjivo modelom Zemlje koju zagovara establišment. Ova pojava je pak lako objašnjiva modelom ravne Zemlje.
■ Gabrielle Henrieta, ‘Da država zaista rotira imali bismo 12/12 dan i noć na cijeloj planeti isto tijekom cijele godine. U praksi imamo drastična razlika po ovom pitanju što je savršeno neobjašnjivo modelom okrećući lopte !? ‘
Da je Zemlja lopta, zakrivljenje horizonta bi se vidjelo i golim okom u visini oceana već, o većim visinama da ne govorimo. Također, udaljeni objekti jasno bi se dalekozorom vidjeli da su ‘zakrivljeni’ tj. Nagnuti (upadljivo već poslije 5-6 km) u smjeru kako se ‘lopta’ spušta. To međutim nikad nitko i nigdje nije vidio. Možete jakim dalekozorom da na moru gledate brod recimo 100 Milja udaljen jasno kao na dlanu iako bi morao biti kilometrima ispod horizonta. Ovo je tako lako proveriv da je komentar suvišan. Samo ovaj dokaz potpuno otkriva da je Zemlja ravna.
Samuel Rowbotham – napravio je eksperiment – dokaz da planet nije sfera u Engleskoj na kanalu u Old Bedfordu, dugačku 6 milja i idealno ravnom – gledajući dalekozorom s kraja na kraj kanala čamac koji je trebao biti 4 metra ispod horizonta. Ovaj kanal je idealno mjesto na kopnu za dokazivanje da Zemlja nije kugla zbog svoje idealne ravnine u ovako velikoj dužini. U drugom eksperimentu Dr. Rowbotham je postavio 5 zastava na po milju udaljenosti na obali ovog istog kanala i vidio je dalekozorom jasnu liniju koju su one formirale u dužini od 6 milja. Samuel Rowbotham, u svojoj knjizi ‘Zemlja nije kugla’ opisuje primjere i drugih izvedenih eksperimenata koje je radio – recimo kada se dalekozorom vidjela prava linija od čak 40 milja – od čega po pola na kopnu i moru. Dr. Rowbotham, opisuje detaljno također i eksperiment da je na otvorenom moru jasno vidio brodica 29 milja udaljen, koji bi trebao biti daleko ispod horizonta i nevidljiv – da je Zemlja ravna.
■ Na obali Irskog mora nalaze se luka ‘Douglas’ i ‘Velika Ormova glava’ na udaljenosti od 60 milja. Po vedrom vremenu ove dvije točke su međusobno vidljive opće je poznato, mada bi trebale biti stotinama metara ispod horizonta jedna drugoj da je Zemlja sfera. Ovo je tim prije ubjedljiviji dokaz da je planet ravna jer je riječ o dva priobalna mjesta.
■ Filadelfija se vidi sa 40 milja udaljenosti s brda pored New Jerseya ‘pita od jabuke’ iako računicom kaže da bi morala biti ispod horizonta preko 100 metara, sve uzimajući u raĉun i visinu pomenutog brda.
■ Sliĉno predhodnoj toĉki, Njujork se vidi sa 60 milja udaljenosti s planine Harriman, iako bi morao biti oko 50 metara ispod horizonta – kaže računicom
■ Sa ‘Vašingtonske stijene’ u New Jerseyu vide se i New York i Philadelphia što je ukupno 120 milja! Raĉun kaže da bi ova dva grada trebala biti 800 fita iza horizonta jedan prema drugom, a pritom je visina sa koje se gleda 130 metara.
■ Cikagu se vidi i snimljen je s visine mora 59 milja udaljenosti preko jezera Michigan. Kada je fotograf Joshua Novicki objavio ovu sliku, nekoliko TV kanala s vijestima je tvrdilo da je ovo rezultat ‘superiornog miraz’ poznate atmosferske anomalije. Cikagu bi trebao biti oko 270 metara a da je ovo bio optick fenomen – koji se realno ponekad i dogodi – slika bi bila mutna a ne kao ova snimljena.
■ 16. Listopada 1864 kada je Kraljica posjetila Ameriku, magazin ‘Times’ je izvijestio da je viđen njezin brod sa 70 milja udaljenosti. Treba je biti 870 metara ispod horizonta.
■ 1872 god. Kapetan. Gibson na brodu ‘Thomas Wood’ na plovidbi od Kine do Londona izvještava da je vidio otok St. Helena 75 milja udaljeno. 1200 metara ispod horizonta je rezultat koji daje računicom kao odgovor na pitanje koliko je ovaj otok trebalo biti ispod horizonta da je Zemlja sfera.
■ Iz mjesta Genoa u Italiji sa uzvišenja od 23 metra iznad mora, otok Gorgona se vidi iako je 81 milju daleko. Trebalo bi biti 1100 metsra ispod horizonta da je Zemlja loptasta sfera.
■ Slično prethodnoj točki, iz Genove, Italija s visine 23 metra iznad mora vidi se Korzika 99 milja udaljena. 1850 metrara bi trebala biti ispod horizonta. S istog mjesta vidi se i otok Capraia 102 Miles udaljeno. 1900 metara moralo bi biti ispod horizonta.
■ Iz Anchorage-a, Aljaska s visine 35 metara, po vedrom vremenu planina Foraker se vidi golim okom iako je 120 milja daleko. 2600 metara bi trebala biti ispod horizonta a vidi se od osnove do vrha, potpuno cijela. Sa iste lokacije u Anchorageu vidi se i planina Mek Kinli, 130 milja udaljena. Planina se vidi od vrha do dna, nije zakrivljena a trebala bi biti 3070 metara ispod horizonta.
■ U Chambers ‘Ţurnalu, Veljače 1895, mornar blizu Mauricius u Indijskom oceanu javlja da je vidio brod na 200 milja udaljenosti! Sličan izvještaj više očevidaca stigao je i iz Jemena. Poslije 200 milja brod bi trebao biti oko 5 milja ispod horizonta!
■ Svjetionici viđeni u mnoštvu prilika i do 58 milja udaljenosti, a svjetionik bi morao biti 710 metara horizonta.
■ Kip Slobode u New Yorku 65 metara visok iznad mora, vidi se sa 60 milja gledano s oceana. Trebao bi biti oko 700 metara ispod horizonta.
■ Katedrala Notre Dame, Antwerpen, 135 metara visine, 150 metara ima nadmorsku visinu. Sa mora se vidi sa 150 milja, ima bezbroj izvještaja. 1750 metara bii trebala biti ispod horizonta!
■ Kanal St. George blizu Dublina je 60 milja dug. Sa sredine kanala vide se svjetionici i na početku i na kraju kanala. Računicom kaže da bi oba svjetionika morala biti oko 100 metara ispod horizonta.
■ Iz luke Portsmouth, Hampshire, Engleska kada se gleda otok Wight, ono se vidi cijelo kao prava linija duga 22 milje, nema zakrivljenosti koje bi moralo biti po 27 metara na svaku stranu
■ Iz luke Douglas s otoka ‘Isle of Man’ cijela obala sjevernog Walesa – oko 50 milja dužine – vidi se kao prava linija i to golim okom. Računicom kaže da bi se zakrivljenje moralo vidjeti – gledano iz centra 120 metara na svaku stranu. U praksi – toga nema!
NASA i moderna astronomija tvrde da država ima čak 4 kretanja; Rotaciju oko svoje osi 1000mph (milja na sat) na ekvatoru, 67000mph oko Sunce, 500000mph sa Salorno sustavom oko centra galaksije i čak 670 milijuna mph sa cijelom galaksijom kroz svemir … Ni jedno od tih kretanja nije dokazano, potvrđeno, izmjereno niti je to itko osjetio. Te tvrdnje su potpuno bez osnova u znanosti. Na temelju čega su onda iznijete, tko ih iznosi i kako su postale opće prihvaćene? NASA i moderna astronomija tvrde da se zvijezda Polaris (Sjevernjaci) nalazi 323-434 svjetlosnih godina od Zemlje ili oko 2 kvadrilijuna milja (kvadrilion je milijun milijardi); Prvo upada u oči nepreciznost koju NASA ostavlja da griješi od čak 666 tisuća milijardi Milja (666 je posebno ovdje interesantan broj). Ali osnovno pitanje koje zagovornici heliocentričnog modela ne objašnjavaju je: kako jedino Polaris ostaje nepomičan na nebu dok sve ostale zvijezde prave krugove kao na slici (to snimi kamera za 24 sata na srednjim geografskim širinama) ?? Polaris je, navodno, jedini poravnat s osi Zemlje, ali ovakva slika je SAVRŠENO nemoguća ako se država kreće i oko Sunca i oko centra galaksije zajedno sa Sunčevim sustavom? Linije bi morale biti prave – ne kružne ako je tačna teorija establišmenta. Ispada da slika registrira samo rotacije Zemlje a ne i druga 2 mnogo brža kretanja. (Napomena – istina je da država uopće ne rotira, rotiraju zvijezde oko nas osim Sjevernjaci). Zvezdu Polaris (Sjevernjaci) trebalo bi da je teroretski nemoguće vidjeti južno od ekvatora. Posmatraču bi morao vidi ‘kroz’ samu zemaljsku kuglu da bi to bilo moguće, jer prema objašnjenju establišmenta Sjevernjaci se nalazi iznad sjevernog pola (na vrhu Zemljine lopte); Ali, sjevernjaci se vidi i do 20 stupnjeva južne geografske širine! Naravno, model ravne Zemlje lako objašnjava ovu pojavu.
Da je Zemlja lopta, južna zviježđa morala bi biti vidljiva sa svake duži iste zemljopisne širine južno od ekvatora, kao što je to slučaj i na sjeveru po pitanju sjevernjacima i okolnim zviježđa. To međutim nije slučaj na južnoj hemisferi. Ovo je dokaz da Zemlja nije loptastog oblika, nego je južna polutka prosto ‘rastegnuti nastavak’ sjeverne hemisfere kako i tvrdi model ravne Zemlje. Tako se, između ostalog, i vidi sjevernjaci s južne hemisfere iako bi to bilo nemoguće da je planet oblika lopte. Sigma Octantis je zvijezda ‘pandan’ sjevernjaci koja se navodno nalazi s druge strane Zemljine osi, na južnoj hemiosferi. Nije vidljiva teleskopima dostupnim civilima, pa ima rasprava postoji li uopće! Neki heliocentrici tvrde da zvijezde iznad sjevernog pola postupno odstupaju – mijenjaju kut iznad glave posmatraču kako on ide dolje prema jugu, i to navode kao dokaz loptastog oblika Zemlje. Ovo je nonsens, jer ovo je posljedica ‘zakona perspektive na ravnoj površini’; On kaže da se kut i visina promatranja nekog objekta smanjuje kako se udaljavamo od objekta, dok ne dođe do ‘nestajanja objekta u daljini na spoju s horizonte.
Nekoliko zviježđa se vide s mjesta s kojih ne bi trebale vidjeti, ako bi država bila lopta. Recimo, Ursa Major, blizu Polarisa, vidi se 90 stupnjeva sjeverne gegrafske širine (a to je sjeverni pol) sve do 30 stupnjeva južne širine! Da bi ovo moglo, južni posmatraču bi morali vide kroz tisuće milja atmosfere sa svim oblacima, vlagom, prašinom .. (koja smanjuje vidljivost). Također, zviježđa Vulpecula, Taurus, Taurus and Leo vide se čak i sa mnogo ‘nezgodnijih’ mjesta od Constellation Ursa Major – što nema objašnjenja ako je Zemlja kugla.
Takozvani ‘južni pol’ je proizvoljno određena točka na pravom, prstenastom Antarktiku koji okružuje cijelu planetu kakva ona uistinu i jest – oblika diska. Zemlja je krafna magnet kakav srećemo iu zvucnicom svih vrsta. Cijela zvanicna priča o Zemljinoj kori, plaštu i srži od usijane lave nije nikad potvrđena dokazima jer je najdublje kopanje Zemlje bilo na poluotoku Kola u bivšem SSSR-a i iznosilo je samo 8 milja.
Morski kompas je nonsens od instrumenta, nemoguće rješenje stvoreno za zamajavanje pričom o ‘Zemlji kao lopti’. Istovremeno pokazuje sjever i jug preko ravne površinetvrdeći da točno pokazuje dva konstantno pokretna geomagnetna pola na suprotnim krajevima rotirajuće sfere, a magnetizam navodno potječe od istopljenog metala u srži lopte. Ako igla kompasa pokazuje sjever, onda igla juga pokazuje gore prema nebu – u svemir! Na kompasu nema fiksiranog juga, istoka i zapada kako nas uče u školama. Fiksiran je samo sjever, jedino njega pokazuje igla. Sjeverni pol je jedina fiksirana točka na našoj ravnoj Zemlji. Jug je kako idemo dolje od sjevernog pola a istok i zapad su pod kutom od 90 stupnjeva od sjevernog pola. Magellan i drugi se uzimaju za ‘dokaz’ i primjere ljudi koji su oplovili svijet oko globusa u krug – i tako se vratili na isto mjesto. U realnosti, svi oni pravili su kružni put. Nikada nitko nije preletio svijet u smjeru sjever – jug. Sjeverni pol, i posebno Antarktik su zone zabranjenog leta i prilaza za istraživače uopće, a razloge možete sami zaključiti. Sunce donosi podne u svaku vremensku zonu gdje dođe, svakih 15 stupnjeva demarkacionih linija, svakih 24 sata. Da Zemlja rotira, svakih 6 mjeseci bi satovi morali da se pomjere 12 sati – jer je tad država s druge strane Sunca (navodno), dan bi postao noć i obrnuto.
Newton-Einsteinova paradigma (slika svijeta) gdje je sve relativno ne vrijedi za naš svijet, gdje se sve točno zna, što je gore što dolje i td. Tesla je imao suprotnu paradigmu od Einsteina, zato se on zataškava do danas. Jednostavno, i ovdje je riječ o cijeloj naučnoj paradigmi, malo se spominju Teslina i Einsteinova NAUCNE neslaganja po nizu pitanja. Citat ‘Lažna mudrost filozofa’ od Lacantiusa, ‘Samo su još poganski filozofi vjerovali da ljudi s druge strane lopte žive naopačke, da im je nebo istod nogu kao i noge..na našem svijetu zna se što je gore što dolje’. Gravitacija Newtona nikada nije dokazana eksperimentom, nikada; Nikada se u realnosti ne događa da tijelo veće mase privučemo ono manje mase – zamo zbog svoje gravitacije uslijed veće mase. Na Zemlji vrijede zakoni plovnosti i gustoće. Zašto stojimo na Zemlji (ono što se smatra gravitacija) objašnjeno je u kasnijim točku. Znanstvenici koji pripadaju pokretu ‘ravna država’ kažu da se naša planeta kreće brzinom od ‘1 G’ – 9,81 metara u sekundi na gore u svemiru i to stvara gravitaciju. Nikada nije dokazano da tijelo veće mase, uslijed svoje gravitacijske sile ‘kako nas uče’ utječe na drugo tijelo kružiti oko njega. Ako je to točno zašto se Zemlja i Mjesec ne spoje? Zašto ljudi ne mogu da polete i kruže oko Zemlje kao Mjesec – koje su tu sile još u ‘igri’? Apsurdna je Newtonova tvrdnja da Mjesec svojom gravitacijom privlači vodu iz oceana stvarajući valove, plimu i oseku kako se danas smatra. Kako je to moguće da manja masa Mjeseca ima jaču gravitaciju od Zemlje koja je višestruko masivnija – a to je po Newtonu uzrok gravitacije? To je nonsens koji se sasvim legalno uči u školama. Gravitacija Mjeseca navodno djeluje samo na oceane i mora. Što je sa jezerima i sl. vodenim objektima koji su navodno lišeni utjecaja Mjeseca. Putanja Mjeseca je uniformna – uvijek ista pa bi i plime i oseke trebale biti uniformne ali nisu, one se javljaju neovisno o vremenskim ritmova Mjeseca, sasvim neodređeno. Oĉito da je ova konstrukcija samo jedna u beskrajnom nizu laži službene znanosti kreirane od vladara iz sjene i establišmenta.
Planete Sunčevog sustava možemo vidjeti sa Zemlje i prije djeluju kao diskovi nego lopte. NASA je prikazala samo montirane, lažne slike i filmove planeta, niz dokaza. NASA je do danas 2015 g, pokazala samo jednu zvanicnu sliku Zemlje navodno slikane iz kosmosa – i ona je dokazano lažna (ima tzv Merkatorovu projekciju kontinenata koja je odavno napuštena jer ne pokazuje realne proporcije) – što vidi i laik na prvi pogled. NASA nema savršeno nikakav znanstveni kredibilitet u ozbiljnim krugovima, ne samo naucnik već i širih masa, i to odavno, što nije ni čudo poslije svih laži i montaža kojima se broja ne zna. Sama riječ planeta u starim jezicima ima korijen od značenja ravno, prostrano i sl .. stari narodi su znali da je Zemlja ravna!
Mi vidimo, kada gledamo golim okom da su Sunce i Mjesec skoro iste veličine, iste brzine kretanja, sličnih putanja. I osjećaj nas ne vara u suštini. Zvanicna nauka uči nas sve suprotno od istine. Sunce je po establišmentu 400 puta dalje od Mjeseca i 400 puta veće! (Dali je, uzgred, ova igra brojki Slucajne). Interesantan je svijet u kojem živimo, generalno, ne samo na ovom primjeru. Establišmentu je dovoljno da tvrdi nešto i biće prihvaćeno svih, makar i bez osnove, logike dokaza; I suprotno – Zemlja je izvan svake sumnje ravna ali samo manji dio ljudi to shvaća i prihvaća. Čovječanstvo generalno ne trebaju dokazi i logika, samo neprovjerene upute ‘autoriteta’ su dovoljne. Razmislite.
Astronomi establišmenta su tijekom povijesti drastični mijenjali mišljenja i brojke. Udaljenost Sunce – Zemlja je dobar primjer, evo retrospektive: Copernicus 3,391,200 milja, Kepler 12,376,800 milja, Issac Newton 28 do 54 milijuna milja, Benjamin Martin 81 82 milijuna milja, Thomas Dilworth 93,726,900 milja, John Hind 95,298,260 milja, Benjamin Gould 96 million milja, Christian Mayer 104 milijuna! Zagovornici ravne Zemlje su točno znanstveno dokazali da su i Sunce i Mjesec otprilike 51 km u promjeru i manje od 5.000 km udaljeni od Zemlje! Jasan dokaz da je Sunce svega 4800 km od Zemlje je i slika lijevo. Pogledajte kako se ‘rasipaju’ sunčeve zrake. Već prostim crtanjem Trokuta, linije se sijeku vrlo blizu, nema govora o milijunima kilometara, Jer da je tako sunčevi zraci bi na Zemlju stizali paralelno.
Zvanično objašnjenje kako se mijenjaju godišnja doba su u najblaže rečeno smiješna. Kada je Zemlja najbliža Suncu – onda je zima i obrnuto, što nema elementarne logike (podsjećamo, navodno se Zemlja kreće elipsoidno oko Sunca). Postoji bezbroj, stoljećima starih sunčanih i mjesečevih satova preciznih u sekundu i dan danas. Ako država rotira i radi sve što tvrdi establišment – ovo bi bilo nemoguće postići bez stalnih postavke.
Samuel Rowbotham dokazao je prostim eksperimentom da su zvezde na nebu uvek u međusobno istom položaju, dan za danom, decenija za decenijom. Gde su sva ta ‘strašna’ kretanja Zemlje stotinama kilometara u sekundi kroz kosmos. Zemlja se ne kreće van svake sumnje.
Mesec sija sopstvenom svetlošću (hladnom, za razliku ot tople Sunĉeve). Kružnog je oblika ali nije sferiĉan. Sve što establišment tvrdi je dokazana laž. Njegovo svetlo je hladno, vlažno i septiĉno. Njegovo svetlo poboljšava gorenje vatre (plamen lomaĉe). Sunĉevo svetlo je toplo, zlatkasto, antiseptiĉko i konzervirajuće. Ono smanjuje plamen, tj sagorevanje lomaĉe recimo. Biljke i životinje izložene Suncu se suše, skupljaju, koaguliraju i gube tendenciju da se razlažu i trule. Sa meseĉevim svetlom je obratno. Meseĉevo svetlo skupljeno u fokus ne daje ni tada povećanu toplotu. Termometar pokazuje da se hladi na meseĉevom svetlu, više nego onaj u hladu bez direktnog meseĉevog svetla. Štaviše, fokusirano meseĉevo svetlo pojaĉano hladi – za razliku od Sunca.. Mesec i Sunce imaju razliĉite svrhe. Mesec, ĉak i da prihvatimo laž establišmenta da je lopta – ne bi mogao da reflektuje sunĉevu svetlost. Reflektor mora biti ili udubljen ili ravan. Mesec je takođe i proziran. Ĉak se i golim okom može videti Kroz njega, danju oblake a noću zvezde, teleskopima je to viđeno mnogo puta
Pomraĉenja Sunca i Meseca – javljaju se ritmiĉno svakih 18 godina i to se znalo hiljadama godina pre nego je heliocentriĉni model uopšte poĉeo da se pominje. Pomraĉenje Meseca – smešno je i pomisliti da nastaje kada Zemlja svojom senkom prekrije Mesec, jer pomraĉenja Meseca redovno se dešavaju kada su na nebu vidljivi i Sunce i Mesec.
Jedan poseban fenomen fenomenm radi se o sledećem: kada gledate kako se neka osoba recimo udaljava od vas prema horizontu, jednog trenutka će biti toliko daleko da je ne vidite – zagovornici heliocentriĉnog modela to pripisuju zakrivljenosti Zemlje ali je razlog ‘zakon perspektive’ koji smo pominjali – prosto uzmite dvogled i odmah ćete videti tu osobu ponovu, nema govora da je zapala iza horizonta zbog zakrivljenosti Zemljine sfere. Ĉuveni ‘Koriolisov efekat’. Okret
