Posjet Unutrašnjem Svetu. Da li u unutrašnjosti Zemlje živi civilizacija mnogo naprednija od naše? Što su vidjeli dvojica moreplovaca, a što pokazuju tajni satelitski snimci? Grčki filozof Platon je još učetvrtom stoljeću prije Krista pričao o bajkovitoj zemlji po imanu Hiperboreja, koja je, po njemu, bila stvarna domovina boga Apolona. Također je govorio da je Leta, Apolonova majka, rođena na jednom otoku u Arktičkom oceanu ‘s one strane sjevernog vjetra’. Riječ hyperboreas znači sjeverni vjetar. A u raznim leksikonima o mitovima stare Grčke stoji da je Hiperboreja ime vrlo sretnog i bogatog naroda na sjeveru Zemaljske kugle – iza sjevernog vjetra – u čijoj službi stoji i Apolon.
Tako su 1829. godine dvojica Skandinavaca, Jan i Olaf Jansen, otac i sin, pošli u ribarenje malim jedrenjakom i odjedrili su put Sjevernog mora iza 83. stupnja sjeverne širine. Prošavši kroz neke uske prolaze između ledenih santi, zaplovili su po otvorenom moru predivne tople klime, bujne vegetacije i jarko crvenog sunca. Nakon dužeg putovanja, stigli su do jednog velikog fjorda, široke rijeke Hidekel, i zaplovili su njome ne znajući kamo ih vodi taj put. Usput ih je sustigao mamutski brod pun ljudi i žene visokog rasta, čak preko tri metra. Obojica su bili podignuti na nepoznati brod i sa njim su stigli u unutrašnjost Zemlje. Došli su do grada Jehu, gdje su proveli godinu dana učeći jezik domorodaca, koji je bio sličan sanskrtu.
Nakon godinu dana njihov učitelj Galdea poveo ih je u prijestolnicu ovog podzemnog carstva da bi ih primio najviši svećenik. Taj glavni grad se zove Eden. Leži na visokom platou unutarnjeg kontinenta, nekoliko tisuća metara iznad mora. Opkoljen je velikim vrtom punim voćaka, drveća i bilja. Tu izviru četiri rijeke: Eufrat, Pizon, Gihon i Hedekel. Zvali su ga ‘pupkom svijeta’, ili ‘kolijevkom čovječanstva’.
Po dolasku u Eden bili su odmah primljeni na razgovor kod najvišeg svećenika i vladara ovog podzemnog carstva. Na njegov poziv odlučili su ostati još godinu dana da bi razgledali i ostale krajeve podzemlja, pa da se tek onda vrate u Stockholm.
Saznali su da tu ljudi žive 800-900 godina, da u školu polaze sa 20 godina i da se žene poslije navršene stote godine. Tu se uči glazba, jer je narod vrlo muzikalan, a pored toga agrokultura, hortikultura, stočarstvo, tehnika i medicina. S obzirom da su ljudi visoki preko tri metra, sve je za naše pojmove predimenzionirano. Zrno grožđa je veličine naranže, a jabuka veličine glave.
Pošto su u razgledavanju unutrašnjosti Zemlje proveli više od godinu dana, odlučili su da se vrate kući. Pred polazak dobili su dobre karte unutarnjih površina kopna i mora, rijeka i gradova. Najprije su pošli put sjevera rijekom Hedekel, ali, kako je na moru bjesnjela oluja, odlučili su da se vrate, prođu pored Delfa rijekom Gihon i izađu na Južni pol. Putovali su veoma dugo. Izašavši, opet su se provlačili kroz ledena brda iu jednoj jakoj oluji jedrenjak je bio razbijen i uvučen u vrtlog jednog velikog monolita od leda. Tom prilikom je poginuo otac Jan, a sina Olafa Jansena opauio je škotski brod ‘Arlington’ i spasio ga. Kada je kapetanu broda ispričao da dolazi iz unutrašnjosti Zemlje, ovaj je pomislio da je poludio i zatvorili su fa u jednu Kajite.
Kada je stigao u Stockholm i kada je ispričao vlastima sve o očevom i svom utovanje u unutrašnjost Zemlje, bacili su ga u tamnicu da nikome to ne bi prenio. Tamo je ležao 28 godina. Kada je prevalio 50 godina, izašao je iz tamnice. Bavio se opet ribolovom, kupio neki brod i prešao u Ameriku. Pred smrt u 95. godini, otkrio je svoju tajnu Georgeu Emersonu i predao mu karte i crteže ka bi to ovaj mogao objaviti.
Emerson je napisao knjigu pod nazivom ‘Dimni Bog’. Tako je vanjski svijet naše planete saznao nešto više o unutarnjem svijetu Zemlju.
