Jednom je nekolicina bivših učenika otišla posjetiti svog nekadašnjeg fakultetskog profesora. Razgovor se ubrzo pretvorio u pritužbe o stresu u radu i životu. Nudeći svojim gostima kavu, profesor je otišao u kuhinju i vratio se s velikim bokalom kafe i cijelim asortimanom šalica izrađenim od porculana, plastike, stakla, kristala … Neke su bile običnog izgleda, neke skuplje, a neke zaista posebne i fine. Ponudio im je da se sami posluže šalicom po izboru i kavom. Nakon što su svi studenti imali šalicu kave u ruci, profesor je rekao:
– Ako ste primijetili, sve šalice lijepog izgleda su se automatski našle u vašim rukama, dok su na stolu ostale one obične i jeftine. Iako je normalno da želite samo najbolje za sebe, to je zapravo izvor vaših problema i stresa. Budite uvjereni da sama šalica nije relevantna za kvalitetu kave. U većini slučajeva, ona je samo skuplja, a ponekad čak i skreće pozornost s onoga što pijemo. Ono što ste svi vi stvarno htjeli je kava, a ne šalica, no svjesno ste posegnuli za najboljim šalicama i počeli odmjeravati kakvu je ko šalicu uzeo. Zatim je dodao:
– Sada razmislite o ovome – život je kava, a poslovi, kuće, automobili, stvari, novac i položaj u društvu su šalice. Oni su samo alati za sadržavanje života, ali vrsta šalice koju imamo ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji živimo. Ponekad, koncentrirajući se samo na šalicu, propuštamo uživati ​​u kavi koju nam je Bog dao. Uživajte u kavi … ‘