H.J. Eyesenk, M. Gauquelin, R. Ebertin i drugi istraživači druge polovice 20. stoljeća prvi testiraju vrijedne i nevrijedne tehnike i tvrdnje, te zaključuju da je vrijedna daljnjeg istraživanja. Psiholozi i metodolozi za velika istraživanja otkrivaju “mars effect” kod sportaša, dok Ebertin reducira astrologiju na kuteve, zanemarujući polja, kako bi matematički izolirao efekte, te eliminirao interpretaciju. Pokreće se i magazin “Correlation” koji istražuje fenomene korelacija ne ulazeći u polazne teorije. Znanstvena astrologija istražuje efekte i testira vrijedna nasljeđa ljudskih znanja iz ove skupine područja. Počela se razvijati paralelno sa padom utjecaja religije i razvojem novih znanosti kadrih obujmiti usložnjene interakcije u prirodi bez mogućnosti laboratorijske izolacije.