Astroportal

ZOV SIRENA

Facebook
WhatsApp
Twitter
Email

On jeduži od vječnosti i dalji je od beskraja. Sve stvari koje čovjek ne razumije i ne može shvatiti kriju se u njemu. I potpuno je nepredvidiv. On je – ocean.
Čitavih pet dana i noći razmišljala je Marija Avoru o tim riječima sog oca, čovjeka koji je skoro čitav voj život proveo na brodu, putujući svim morima i oceanima svijeta. Ali kapetana Leonsija više nije bilo. Ležao je negdje u prostranim dubinama oceana, okovan lelujavim morskim travama. Ili je, možda, sjedio okružen morskim nimfama u prostranom kraljevstvu boga Neptuna, u koje je čitav svoj život vjerovao.
Kapetan Leonsije je bio mrtav. Potonuo je zajedno s većinom putnika koji su se nalazili na brodu ‘Paris’. Njegova kćerka Marija Avoru bila je također na brodu. Ona je jedna od rijetkih koji su preživjeli katastrofu. A da su poslušali kapetana leonsija, možda bi sada svi bili živi …
Bio je 7 rujna 1978. godine. Jutro. Zlatni okvir sunca nazirao se iza bjelkastih oblaka što su zaklanjali nebesko plavetnilo. Sve je govorilo da će dan biti sunčan i kao stvoren za plovidbu. More je bilo prilično mirno, pokretalo se jedva vidljivo, skoro lijeno, samo ponegdje praveći odsjaj. U velikoj španjolskoj luci Cadiz, bio je usidren i ‘paris’ – bijeli, elegantni putnički brodić koji je mogao primiti oko sto putnika. Njegov vlasnik, kapetan Leonsije Avoru bio je stari morski vuk, poznavalac čuda mora i njegovih tajni. Preživio je snažne oluje i velike brodolome. položio je mnoge ispite koje su mu postavljale morske struje i doživio je mnoge čudne i neobjašnjive pojave.
Vjerovao je u stanovnike mora i trudio se da nikad ne izaziva zlu sudbinu. Znao je kad se nalazi okružen nepreglednim, nemirnim plavetnilom da mu samo zakoni mora mogu pomoći jer u tom beskraju nikakvi drugi zakoni nisu bili na snazi. I znao je kad more uzima, ono uzima sve!
Otisnuo se, dakle, tog sunčanog ljetnog jutra ‘Paris’ preko Atlanstvog oceana. Cilj mu je bio New York. Sto putnika polako se počelo pripremati za petnaestodnevno putovanje. Bilo je tu profesora, znanstvenika, trgovaca, bankara, ljudi svih profila i zanimanja. Svi su se radovali putovanju. Djeca su se trudila da zavire u sve skrivene kutove broda dosađujući posadi neumornim pitanjima.
Dame su sjedile na palubi neobavezno ćaskajući o posljednjim modnim ludostima, a gospoda su se sakupljala u salonu pričajući o kvaliteti duhana koji puše ili rezultatima s burze. Svi su bili mirni, nikome to nije bilo prvo putovanje brodom i znali su se potpuno opustiti i uživati. I Marija Avoru je bila među njima. Većinu vremena provodila je u kabini svog oca slušajući njegove zanimljive priče sa prethodnih putovanja. Nije često bila s njim. Majka joj je živjela u New Yorku i sve vrijeme je provodila kod nje. Kod oca je odlazila jednom godišnje, na raspustu, i sada se ponovno vraćala kući. Nikad joj nije bilo dosta razgovora s ocem, njegovih priča o moru i uzbudljivim putovanjima.
Bio je trinaesti dan putovanja. Još samo dva dana i dvije noći su dijelile putnike ‘Parisa’ od njihovog cilja. Ali ta noć, trinaesta, bila je kobna … Ništa nije ukazivalo da bi moglo doći do nevremena. More je bilo mirno, a vrijeme stabilno. Samo su rijetki naleti vjetra pomalo uznemiravali kapetana Leonsija. Znao je da vjetar može biti opasan, još ako je u dogovoru s morskim strujama …
Nevrijeme je počelo u sumrak. Blijede sunčeve sjene su se ugasile. Vjetar što se do tog časa samo rijetko čuo, pretvorio se u vetruštinu čiji su bičevi snažno šibali po palubi. Vidljivost se smanjila. Iza tamnih, namrštenih oblaka izgubio se i posljednji trag nebeskog plavetnila. Vjetar postade još snažniji. Putnici su postali vidljivo uznemireni. U skupinama su dolazili do kapetanove kabine raspitujući se je li sve u redu. On ih je pokušavao smiriti šaljući ih na svoja mjesta. Strogo im je naredio da se ne miču i ma što da se desi da obavezno slušaju njegove naredbe.
Oko 21 sat nestale su i posljednje svjetlosti s neba. ‘Paris’ je uplovio u gustu pomracina, maglu, šta li, i samo se, s vremena na vrijeme, s lijevog boka broda ukazivala morska pjena. Ono što je bilo čudno jest da se pjena nije bijelasali. Naprotiv, bila je modra, krvavo modra, poput vina kakvo se točilo u mnogim krčmama u Kadizu. A onda je more počelo iskri, a odnekud, bilo je teško ustanoviti iz kojeg smjera, začula se tiha milozvučna pjesma. Kao da je dolazila iz tisuću grla uvježbanog zbora čiji se glas skladno utapao u jedninstven melodiju. Riječi nitko nije razumio …
Marija je pogledala u ozbiljno lice svoga oca. Iskusni morski vuk prešao je rukom preko izboranog čela skidajući kapetansku kapu:
– Karamba! – tiho je opsovao. – Zov sirena!
Tog časa marija nije shvatila očeve riječi. Čak su joj zvučale besmisleno. Tek kasnije će joj, međutim, postati mnogo jasnije. Stari Leonsije gotovo panično je uletio u svoju kabinu. Dohvatio je interfon i počeo govoriti:
– Govori vam zapovjednik broda. Svi putnici odmah neka se povuku u svoje kabine! Iz paketića prve pomoći koje ćete naći u pretincima, izvadite vatu, napravite čepiće i odmah ih stavite u uši. Ovo je ozbiljno upozorenje vašeg kapetana! Ponavljam. Što hitnije pokušajte začepiti uši …
Te noći kapetan Leonsije Avoru desetak puta je ponovio ovo, na prvi pogled besmisleno upozorenje. U međuvremenu, neobični zvuci postali su mnogo jasniji, a zajedno s njima na brodu se širila panika koju ni najuporniji mornari nisu mogli obuzdati.
– Zaključajte se u kabine!
U glasu kapetana Leonsija osjećalo se dirljivo preklinjanje da postupe kako on traži. Za mnoge putnike, međutim sve je već bilo kasno. Poput mjesečara, smireno i spokojno, koračali su prema bijeloj ogradi broda i tiho, bez ijedne riječi, kao da odlaze na počinak, skakali su u nejasno more iz kojeg su dopirali glasovi neobičnog hora. I Marija je u jednom trenutku osjetila snažan poriv da se uputi prema čeličnoj ogradi i preda moru. Međutim, Leonsije ju je zgrabio za lijevu nadlakticu, snažno povukao i silovito ugurao u svoju kabinu. Posljednje što je čula bilo je zapovijed:
– Ostani u kabini! To sirene zovu …
Što se dalje zbivalo Mariji nikada neće biti jasno. Osjetila je stravičan tresak, a zatim je izgubila svijest. Probudila se u nevelikoj kabini nekog norveškog tankera, ali je tek u njujorškoj bolnici ‘Abraham Lincoln’ pročitala u New York Timesu vijest o nesretnoj sudbini broda ‘Paris’. Tamo je stajalao: ‘Putnički brod’ Paris ‘potonuo je zajedno sa svojim zapovjednikom i 78 putnika iz dosada potpuno nepotvrđenih okolnosti. Apsurdno je iole vjerovati da je nastradao u oluji, jer u području u kojem je nestao vladalo je gotovo idealno vrijeme. Istraga je u tijeku … ‘

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 EUR

NEMAČKA

0,79 €

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK

Astro SMS

Nikada nije kasno da preuzmete stvar u svoje ruke i obratite se našem stručnom i profesionalnom astro timu za svoju ličnu astro prognozu!

Astrologija uživo

Astrologijom se jasnije sagledava pozicija u životu i životne okolnosti, što je neprocenljiva pomoć da se uspešnije funkcioniše.

Tarot online telefonom

Tarot otvaranje daje vrlo brz i jasan odgovor na konkretno postavljeno pitanje ili zamišljenu želju.

Natalne karte

Natalna karta je prikaz neba i rasporeda planeta i zvezda u trenutku našeg rođenja.

Numerologija

Vaš broj životnog puta je jedan od najuticajnijih numeroloških aspekata u okviru kompletne nauke o numerologiji.

ASTROLOZI - poziv do rješenja Vašeg problema

ASTROLOGIJA, TAROT TUMAČENJE I NUMEROLOGIJA telefonom

(Direktan poziv dodirom na broj telefona)

HRVATSKA

3,49 KN

4,78 KN

SRBIJA

120 RSD

ŠVAJCARSKA

1,99 CHF

AUSTRIJA

1,55 €

NEMAČKA

0,79 EUR

mob. od operatera

BiH m:tel

1,4 KM

BiH BH Telekom

1,4 KM

ŠVEDSKA

7 SEK